Foto: 
autor nepoznat

Osvojeni lovac

Kao I mnogo puta pre, Ina je još tog jutra započela ritual pripreme za predstojeću dodelu nagrade za najboljeg lovca na zmajeve. Veče koje će obeležiti lstaknuta lica iz te oblasti, predavanje direktora centra za lutajuće duše, kao i dodela glavne nagrade najboljeg lovca na svetskom nivou, delovalo je kao sjajan, ali već odgledan film. Bila je najbolja. Znala je to. I večeras, kao u ostalom, svaki put, nagrada će pripasti njoj.

Zmajeve je lovila još sa ocem kao dete. Učio je tajnama te tako smele veštine toliko strpljivo i predano, da joj se sada činilo da ništa manje nije nikada ni očekivao od nje. Dok su drugi učitelji vodili računa o vezu mreže, debljini strune i položaju stopala, ona je sate provodila na obroncima planina, posmatrajući disanje, oči i govor tela tih impozantnih bića. Učila je da ih oseća, ne da ih poznaje. Da ih vidi zatvorenih očiju i čuje po  drhtaju zemlje, da im se pokloni pre nego ih ulovi. Ni najpoštovaniji majstori ove veštine nikada nisu prepoznali važnost ovakvog učenja. Inin otac je napustio ovaj svet uz podsmehe i nemo ruganje. Ina je ćutala. Ćuti i danas. Samo nekako glasnije, smelije, veštije. Ćuti tako da joj se klanjaju, poštuju, obožavaju. Ćuti glasnije negošto bi ikada mogla da vikne. I čuju je. Naročito oni koji su se smejali. Oni čuju najjače.

Okupala se hladnom vodom, doručkovala, obukla i krenula u šetnju pored reke. Tim redosledom. Tako je uvek započinjala dan u kome bi dobijala još jednu potvrdu da je osvojila još jedan svet. Zmajevi su prilično velika i stara bića. Oni žive na mnogo mesta i jedan svet bi im svakako bio mali. U svakom od tih svetova organizovani su turniri i takmičenja na kojima bi se na kraju izabrao najbolji lovac na zmajeve i od tada pa zauvek taj svet bi bio osvojen. Pripao bi pobedniku i on bi sa njim mogao da radi šta poželi. Manji svetovi bi obično služili za vežbu i trening. Veliki bi bili čuvani kao trofeji. Na mnogima bi se pojavile uzgajivačnice i oni bi samo za to služili. Bilo kako bilo, na gospodaru je bila odluka šta sa osvojenim svetom raditi. Ina ih je osvojila mnogo. Premnogo. Pripadali su joj svi. Nije posedovala ni jedan.

Po povratku iz šetnje, otišla je da iznajmi toaletu i vratila se kući na ručak. Uvek je iznajmljivala, iako je imala dovoljno novca da svaki put sebi priušti novu. Nisu joj haljine bile potrebne da njima puni ormane i da ih svaki put nakon nošenja tamo ostavlja da se od vremena raspadnu. Zašto bi to činila? Sve je ponavljala po već ustaljenom ritmu i sve je uvek bilo isto. Posle ručka kratak odmor, pa spremanje. Kao i uvek.

Veče je bilo prelepo. Neizvesnost je činila da svečana sala svede na minimum zalihe kiseonika. Njoj je falio. Drugima izgleda da nije. Svečani govor i aplauz. Trofej. Još jedan osvojeni svet. Njen. Ćutala je i večeras kao i svaki put najglasniješto je umela. Mnogi su se stideli. Ćutke, naravno. Uspela je. Objasnila je bez reči ono što se rečima nije moglo objasniti. Bila je srećna zbog toga. Valjda. Majka joj je, kao i uvek, prva čestitala. Otišle su zajedno kući.

-Hajde sada, reci mi, šta nije u redu?

-Dobro sam majko, srećna sam, i tata bi bio. Samo sam umorna, to je sve.

-Možda bih ti i poverovala, da želim. Ali, ovog puta ne želim. Evo, topla šolja čaja. Sedi, pričaj mi, sve mi reci.

-Koliko ih još ima? Svaki put neki novi se pojavi. Svetova previše, majko. Umorili su me. I nikako da dođem do kraja. Nikako da utolim ovu glad koja me živu izjeda. Gde sam pogrešila, šta ne činim kako treba. Tata je tako silno želeo da mu se učenje prizna i poštuje. Uspela sam da okrenem sve vetrove u njegovom pravcu da duvaju. Svi  koji su mu se smejali, menisu se klanjali. Bio bi ponosan, znam to. I opet ih ima još. Svaki put neki novi svet čeka da bude osvojen. Kada se završava sve ovo? Ti si želela onu zvezdu što je zasijala kada je tata preminuo. I nju sam osvojila. Sećaš se, poklonila sam ti je zarođendan? Ali ja i dalje idem istim putem. I nisam srećna. Ne zameri, molim te. Znaš koliko te volim. Ne znam još koliko svetova trebam da osvojim da bi mogla da se odmorim, da spavam kao beba, da ne mislim, ako mi misli dosade? Koliko ih još ima?

-Mila moja, samo jedan. Za ono što ti želiš treba osvojiti samo jedan jedini svet. Onaj u tebi!

Komentari

Komentari