Foto: 
autor nepoznat

Povratak (drugi deo)

Petar je došao u domovinu svog oca i od prvog dana krenuo da ostvaruje svoje planove. Na zemlji koju je kupio već pre toga krenulo se za izgradnjom malih kuća koje će mu služiti za turiste, koji sve više dolaze u taj kraj. U susednom selu je kupio livadu na kojoj je planirao da se vodi stoka na ispašu. Još je bio u nedoumici, ovce i koze, ili krave, ali slušajući neke savete i proučavajući malo šta je korisnije, odlučio se za prvu varijantu, za početak.

Planirao je da napravi i mlekaru, sa kojom će probati da svoje proizvode proda i negde van zemlje. Znao je da će i tu imati malu pomoć od svog oca, koji je imao veze svuda…povezaće ga sa potrebnim ljudima koji će plasirati te proizvode. Bitno mu je bilo da krene, sposoban je i pametan da nastavi dalje.

Posle par meseci, prve kuće za doček gostiju su bile spremne, obezbedio je i hranu koja će se spremati gostima, pretežno stranim turistima, od predjela do glavnih jela i domaćih poslastica, koja će spremati nekoliko vrsnih kuvara koje je pronašao. Iako je imao par prijatelja koji su mu dosta pomagali, Petar je bio na nogama od jutra do mraka i nije bio umoran. Osećao je da ga sve ovo ispunjava i ništa mu nije padalo teško. Znao je da ovo radi iz ljubavi, da stvara nešto za sebe i za porodicu koju će imati. Ovce i koze su već kupljene, štale sa muzilicama spremne i mlekara je bila spremna za pošetak rada. Sve je teklo u najboljem redu i Petar je bio prezadovoljan, pogotovo kada su prvi gosti, po odlasku komentarisali da hoće da dođu ponovo i da žele isto da preporuče mnogima koje poznaju.

To veče je pozvao oca iako su se često čuli:

-Oče! Krenulo je! Ispratio sam prvu turu gostiju, puni su lepih utisaka.

-Drago mi je sine! Vidim da si srećan. Samo nastavi tako.- i na očevom licu je zaigrao osmeh videvši sina srećnog.

-I mlekara kreće polako .Za sada sam našao nekoliko trgovina ovde za plasman,a ti, jesi li mi našao nekog za izvoz?- upita Petar

-Da. Za početak će te zvati dvojica ,jedan iz Italije i jedan iz Mađarske, dovoljno će ti biti. Dosta su dobri kupci. Lako ćemo kasnije...

-Odlično tata! Nadam se da si zadovoljan sa svojim sinom?

-Čuj. Koliko si kapitala uložio…bolje za tebe da jesam!- kroz smeh mu odgovori otac - Inače, znaš da sam ja imao drugu želju.

-Znam, ali veruj mi. U ovome sam našao sebe. Kapital će se povratiti i umnožiti, ali ovaj osećaj je neprocenjiv. - odgovori Petar

-Laku noć,sine!

-Laku noć,oče!  

Bližio se kraj leta, posao je funkcionisao bez problema i sa turistima i sa mlekarom. Imao je 10 kuća za izdavanje i već su počeli sa rezervacijama za iduću sezonu. Moraće da počne da razmišlja da li još neku da napravi, ali neka to sačeka. Proizvodi iz mlekare su otišli prvi put u izvoz i polako je čekao rezultate prodaje tamo.

Krenuo je u obližnje selo, u nabavku mesa i prerađevina, kobasica, šunki, kod jednog gazde od kojeg je uzimao već nekoliko puta. Dok su sedeli u velikom dvorištu, u hladovini, Petar je, s vremena na vreme, posmatrao i dvorište kuće i samu kuću. Tu je bilo mnogo žena, njih dvadesetak, koje su ulazile, izlazile, noseći neke posude ili manje džakove.

-Šta se to dešava kod tebe? Vidim gomilu žena koje trče, tamo ovamo.-upita gazdu

-Pa, prijatelju moj, stiglo vreme za turšiju. Kod nas ti je to stari običaj. Treba puno spremiti, velika nam je porodica, a i za pijacu, za prodaju.

-Jel imaš ti toga i za mene? Da vidim kako će se gostima svideti…ko zna, možda i to krenem da pravim.

-Dobićeš po teglu od svega, to te častim…ako ti se svidi i njima pogotovo, pomoći ću ti ako ćeš i to da radiš.

Dogovorili su se za ono što je Petar prvo planirao, gazda mu je dao ono što je obećao i Petar je krenuo, a u glavi su počeli da mu se kuju planovi oko novog posla.

Komentari

Komentari