Foto: 
autor nepoznat

Priče iz mobing pakla - prvi deo

Mobing, ili srpski rečeno zlostavljanje na radnom mestu, sve češća je pojava kod nas. O tome se vrlo malo govori u javnosti. Zlostavljani mahom ćute o tome. Ili iz straha, ili osećaju stid. Problem mobinga vrlo je kompleksan. Obično se dešavaju ozbiljna narušavanja dostojanstva, ličnosti, psihe i zdravlja zlostavljane osobe. Mobing je, u zakonskom smislu, formalno regulisan. Neformalno teško je dokaziv, samim tim retko i kažnjavan. Živimo u obespravljenom sistemu gde su svakakva ,,čuda“ moguća, pa i tiho, odobreno, moderno mučenje zaposlenih. I sama sam bila svedok i žrtva nepojmljivog pakla za svaki normalan um. Rešila sam da makar delom zadovoljim ,,pravdu“ i ispričam svoje iskustvo. Nakon godina guranja u zaborav slika pakla, publikujem priču do tančina i hronološki. Unapred se izvinjavam radi opširnosti i detaljisanja. Tema je složena i zahteva radi sagledavanja kompletne i jasne slike dešavanja neophodno je izvesno zadiranje u ,,sitna creva“. Napominjem da su akteri ove priče i dalje na istim funkcijama i bave se istovetnim aktivnostima.

Nakon završenog pripravničkog rada i polaganja stručnog ispita, medicinske sestre-tehničara, 2012. godine, dala sam se u potragu za poslom. Pratila sam oglase ministarstva zdravlja i prijavljivala se na konkurse obližnjih ustanova. Krajem maja 2012. godine videh otvoren konkurs jedne bolnice. Dostavila sam prijavu i dokumentaciju. Pozvali su me na razgovor koji se održavao dvadest i petog maja 2012. godine. Stigla sam u zakazano vreme. U čekaonici, odnosno, kancelariji sekretarice direktora, već je bila prisutna još jedna kandidatkinja. Primetih iz razgovora sekretarice i kandidatkinje da se poznaju. Kandidatkinjina majka je radila u toj ustanovi. Potvrdih da je razgovor formalnog tipa, kao što sam i mislila i da glumim ikebanu. Nakon razgovora sa prvom kandidatkinjom prozvali su mene na razgovor. Ušla sam i predstavila se. Razgovor sam vodila sa direktorom te ustanove i načelnikom službe.

Direktor, nije bio upoznat sa mojim kvalifikacijama i biografijom, nije ih ni pregladao. Načelnik jeste. Postavljao mi je uobičajena pitanja: ko sam, odakle sam, o školovanju, da li sam udata itd... Nakon načelnikovih pitanja, direktor se uživeo u monolog. Vešto je lagao u smislu zainteresovanosti za moj rad, govorio je o poslovima i obavezama koje bih obavljala u slučaju zaposlenja. Ponekad bi pravio pauze i konsultovao se sa načelnikom, uz osmehivanje. Primetila sam da se zabavljaju time što glumim ikebanu. U jednom momentu sam prekinula beskrajno dosadan i folirantski monolog. Rekla sam: ,,To je sve u redu. Ali, mene zanima kada ću i da li ću uopšte doći na red za posao od ovih silnih maminih i tatinih sinova?“ Bili su iznenađeni mojom upadicom, nisu se zabavljali više. Nastao je kratkotrajni tajac. Rekli su mi da sam stekla pogrešan utisak, da nisu ustanova koja prima zaposlene partokratski i putem veza. Nasmejala sam se i rekla : ,,Vidim“. Na kraju razgovora napomenuli su da, ako ne budem odabrana tada, pratim buduće konkurse i prijavim se opet. Zahvalila sam se i izašla.

Konkurse sam i dalje pratila. Nakon tri meseca, tačnije, krajem avgusta 2012. godine opet sam se prijavila na konkurs iste ustanove. Pozvali su me na razgovor. Primili su me na posao uz napomenu da se potrudim i da postoji velika šansa za stalni posao. Taj prvi ugovor potpisala sam na period od šest meseci. Posao sam, prema ugovoru, započela 09.09.2012. godine. Radila sam u stacionarnom delu za smeštaj odraslih lica. Ustanova je relativno mala, samo dva odelenja stacionarnog tipa. Jedno za odrasle i drugo za decu. Svaki je zauzimao po jedan sprat. Plus prizemlje, gde su ordinacije, prijemno odelenje i službe za fizijatriju i terapije, bazen itd.

Prve tri nedelje provela sam u upoznavanju zaposlenih i sistema rada. Posao nije bio naporan. Uglavnom se svodio na fizičke poslove sa vrlo malo medicinsko-tehničkih intervencija. Međutim, sa druge strane, međuljudski odnosi su bili čudni. Radna atmosfera nije bila opuštena. Praksu sam obavljala u više ustanova tako da sam imala poređenje.

Gordana Jovanović

Komentari

Komentari