Foto: 
autor nepoznat

Prvorođeni (drugi deo)

Ustrojstvo svetlosti je takvo da sija, greje, obasjava tamu spolja i iznutra, sastavlja nespojivo i leči neizlečivo, stoga su svi svetli bili ravnodušni prema svojim potrebama. Sav svoj sjaj i svu energiju koju su po svojstvu posedovali delili su onima kojima je potrebna. Za uzvrat dobijali su delić pogleda u večnost, koja im se uvek smešila i nikada im nije uskratila posetu. U tom savršenom svetu počela je da se dešava anomalija, nepravilnost u budućem, ali niko toga nije bio svestan, osim one koja ju je izazvala.

Eola, majka tamnokosog anđela, odgajala je svog sina u duhu predaka. A on je rastao i rastao i pred očima braće i sestara izrastao u visokog, tamnog gorostasa, velike snage, ali i velike mudrosti koju je upijao kao nektar iz majčinih pesama i pouka. Majka mu je dala ime Gavrilo, ali on se u svetlu nije video. Stalno ju je, u potaji njihovih odaja, ispitivao:

"Majko, kao jedino moje oči seju mrak i samo moje usne govore umesto da pevaju. U meni nema ni kapi zlata…samo tmina onog kosmosa iz kog sam ispao na ovaj svet sjaja i topline."

"Ja u tvojim očima ne vidim tamu, u nima je cela vasiona, svaka se zvezda u njima ogeda, a glasom pevaš reči koje se pamte, koje se urezuju u dušu i leče je od mračnih misli. Ti si princ najsvetlije glave koga je svetlo obasjalo i u njega se upilo."

I videla je baš to. Pratila ga je na njegovim putovanjima po gornjem svetu i posmatrala sa koliko strpljenja još mladim svetlima objašnjava svrhu. Gledala ga je kako iz nabujalih reka spasava i tamne i svetle, a ništa za uzvrat ne traži, već se povlači odmah i nastavlja dalje. Videla je da je on neko koga ova planeta svetla i mraka do tada nije iznedrila, pa ga je gurala još jače da se posveti svojim snovima o savladavanju barijere među svetovima, ne samo ovim malim, planetarnim, već dalje, mnogo dalje izvan tog repa galaksije manje od Raovog oka.

Već je sa godinama koje prvorođeni koriste za upoznavanje običaja stvaranja, on odlučio da svu svoju energiju posadi u metalnu kutiju. U toj kutiji dešavale su se stvari koje je samo Eola znala, a koje su polako udaljavale princa od svetlosti, a približavale ga mraku za kojim je toliko čeznuo – onom kosmičkom. Eola je iskoristila svoj uticaj na drevne i svom sinu obezbedila miran rad. On nije tražio ništa za sebe, nije mu to nikada palo na pamet, on je težio daljinama koje bi bile nova polja za svetlost da zasija i posadi se tamo gde je najpotrebnija. Našao je ovo za čime su drevni maštali, istinsku svrhu postojanja svetlosti. Njegova opesija svetlom poticala je iz same njegove suštinske različitosti. Iz njegovih svetlih dela mogla se naslutiti sva patnja nekoga ko je mrak zakopao u srce, a on ga je odatle dozivao zovom prirode…

Nekoliko godina kasnije, ušao je sasvim staloženo u majčine odaje i nije je molio, samo joj je saopštio:

"Sutra silazim u donji svet. I on je moj koliko i ovaj, a njemu treba svetosti mnogo više nego ikome na ovoj planeti. Imam načina, imam nove mašine koje su moje oči u mraku i nova kola koja seju svetlo tamo gde nikada nije videlo semena. Imam i štit i reč koju sam ispevao samo za njih. Idem da im dam sve, celog sebe. Ako me i tada ne budu čuli, onda neka me nema, jer nema svrhe širiti svetlo po vaseljeni, ako ne možemo da ga posadimo ovde, odakle je sve počelo."

Okrenuo se i poljubio majku, pa je otišao. Sam. Jer niko drugi i ovako ne bi pošao za njim, strah je moćniji od svrhe. Ali, ona je znala da će se vratiti, jer tog dana kada ga je donela, tog se dana sudbina promenila u korist planete.

U momentu kada je ugledala osmeh koji je obasjao njeno usahlo srce, koji je obasjao sve demonske oči i svu krv prolivenu po podovima rušnog kućerka, znala je da je našla svog prvorođenog, prvog od mnogih rođenih da menjaju drevne zakone i šire smisao svrhe svetlosti. Jer, prvorođeni je u njihovom svetu bio princ, prvi po dobroti, prvi po snazi ubeđenja i prvi po lepoti duše. Njeno nesretno čedo dovelo ju je do njenog pravog deteta, onog koje se najelo svetlosti i posejalo je po tami, jednim osmehom, onim koji osvaja, osmehom novog sveta.

Komentari

Komentari