Foto: 
autor nepoznat

Ruka koja ljulja kolevku

-G.dine inspektore,obradovao se on rođenju deteta. Neću da lažem, videlo se po njemu. To veče je išao sa bratom negde da to proslave…došli su kasno, pijani i veseli. Sedeli su u sobi do 2-3 po ponoći i onda je njegov brat, onako pijan, otišao kolima kući.-reče Srđan dok je davao izjavu inspektoru.

-Pijan? Što nije ostao kod vas?-upita inspektor

-Nije hteo,čak su se i posvađali…skoro i potukli, ali je otišao. No da nastavim…sutradan je otišao najpre do Milice u porodilište, odneo joj najpotrebnije i posle toga došao nazad, jer smo se dogovorili da sklapamo krevetac, koji smo nabavili, ali je bio u delovima, pa ga je trebalo sastaviti.-reče Srđan.

-Kada je stigao, počeli smo zajedno, ali supruga me je zvala, nešto joj je trebalo iz radnje i otišao sam da joj to donesem. Rekao sam mu da me sačeka, pa ćemo zajedno. Obavio sam to brzo i vratio se. Kada sam ušao u sobu, on je sedeo na stolici i smeškao se. Upitao sam ga šta je bilo i ugledao razlog. Iza isturenog dela zida u sobi stajao je sklopljen krevetac,namešten, sa sve posteljinom, ćebencetom i par ukrasnih igračaka. Slika koja će mi večito ostati u sećanju...tako sam i ja, Milici, spremio kada se rodila.-stegnutog grla je rekao Srđan, sa očima punih suza.

-Hoćete da stanemo malo, žao mi je, znam da vam je jako teško pričati, ali mi je sve potrebno, sve čega se setite u cilju istrage.-reče inspektor.

-Mogu li zapaliti cigaretu?

-Slobodno, tu vam je pepeljara. - Srđan je zapalio, povukao par dimova i nastavio:

-Uzeo sam telefon i slikao par puta, potom prebacio na komp i postavio na naše profile na fejsu. Svo to vreme, on je delovao srećan, veseo...ništa i niko me ne bi tada uverio da će tako nešto uraditi.

-Srđane...izvinite što sam na ti, verujte mi, kada smo ušli unutra i zatekli ih mrtve, najviše što nas je sve pogodilo, to je bila ta slika male Natalije. Sve te krvi u krevetcu. Mene lično je potreslo, jer imam kući malo dete, njenu vršnjakinju. Na početku sam karijere, ovako nešto će ostaviti dubok trag u meni.-reče inspektor.

-Verujem vam. Ja sam bio izbezumljen videvši ih na patologiji, a ne mogu ni da zamislim to. Bože, kako je mogao? Ubiti svoje dete, u krevetcu koji je svojim rukama sklapao. Umesto da je uspavljuje i da je ljulja tu, on je…kasapi…-reče Srđan drhtavog glasa.

-Znate li da je, kada su ga doveli, pričao i objašnjavao sve, kao da govori o nečemu što nema veze sa njim…svi smo bili šokirani njegovom mirnoćom, a bilo je tu iskusnih policajaca koji su se nagledali svega.-reče inspektor.

Srđan se još malo zadržao, odgovorivši na još neka pitanja i krenuo kući kako bi obavio još neke pripreme za sutrašnju sahranu i pokušavajući da uteši svoju ženu, koja je bila u teškom nervnom rastrojstvu.

Komentari

Komentari