Foto: 
cristopdesoto

Samo jedan dan

Zvezdana noć iznad vrelog Majamija terala ga je na razmišljanje. Godine su ga polako stizale, umarale, jednoličan život je u njemu provocirao apatiju, nezadovoljstvo. Od kada su deca otišla iz kuće, samo ga je piskav glas njegove žene podsećao da ne živi sam. Možda mu je baš zbog toga tuđi život zapeo za oko! Otvorio je prozor, udahnuo duboko, i pogledao prelepu kuću u koju se Džon Rid doselio pre par meseci.  Iritirao ga je od prvog dana!  Skupim, brzim kolima, čestim zabavama, i mladim, seksi gošćama slao mu je poruku kako se uživa u životu! Komšija nikada nije odlazio na posao, a živeo je bolje od njega. Na visokoj nozi! Noćas je kap prelila čašu, mada je stalno bio okružen lepim ženama, komšija se noćas dovezao kući u pratnji dve seksi plavuše koje su ga čvrsto grlile do ulaznih vrata, i koje su iz zavidljivog uma Pitera Kvika izvukle njegovu dugo prikrivanu želju: Da mi je samo jedan dan u njegovoj koži, da se odmorim od života bednog knjigovođe. Bože, molim ti se, samo jedan dan...- sa željom u mislima Piter je lagano tonuo u san.

Probudio se sa mučninom, osećao je čudan ukus u ustima i tupi bol u celom telu. S mukom se pridigao iz kreveta i podigao tešku mamurnu glavu.  Jedva se uspravio.  U bunilu se odvukao do kupatila, pa nije primetio ništa čudno oko sebe. Tek mu je umivanje hladnom vodom otvorilo oči, ali ga je u ogledalu čekalo iznenađenje.  Vrisnuo je videvši lik svog komšije u nepoznatom ogledalu, posle čega su mu oči bile maksimalno otvorene, baš kao i usta koja je razjapio pred  ogledalom. Dugo je treskao glavom, umivao se ponovo, ali bi ga u ogledalu uvek dočekivao isti lik, lik njegovog komšije Džona Rida. Kao da mu je neko poslao odgovor na nepostavljeno pitanja, kroz glavu mu je proletela želja sa kojom je sinoć zaspao. Pokrio je lice šakama, malo sačekao, pa kroz prste ponovo pogledao u ogledalo. Bio je i mlađi i lepši, bogatiji, a rešio se i  Doroti, koja mu je sve više išla na živce - mudro je zaključio i lako se pomirio se sa novonastalom situacijom. Samo što je razvukao zadovoljan osmeh, osetio je nežni dodir na ramenu.

-Dobro jutro, Džone, kako ste spavali - lepa, izazovna plavuša je nežno stavila ruku na njegovo čelo i zabrinuto konstatovala:

-Opet imate temperaturu, moraćemo da pojačamo terapiju. Najbolje bi bilo da danas nigde ne izlazite. Posle infuzije preporučujem vam duži odmor, sinoć ste preterali. Sve što uspemo da popravimo terapijom, vi upropastite alkoholom! To će vas ubiti, ja ne želim više da učestvujem u vašim orgijama, Džone.

-Gospođice Kler, ja nemam vremena za normalan život! Sve što sam propustio u ovih četrdeset godina, sada želim da nadoknadim! Vi dobro znate kakva je prognoza moje bolesti! Neću da umrem u krevetu. Ja nemam ni ženu ni decu, ni kučeta ni mačeta! Sve što imam, potrošiću na svoje zadovoljstvo! I novac i ono malo energije koja mi je preostala!  Ja plaćam vas i gospođicu Meri da brinete o mom zdravlju, a ne o mom stilu života! Večeras hoću još mladih i lepih devojaka, ne starijih od dvadeset godina. Plaćam hiljadu dolara po grlu - privukao je k sebi brižnu, plavu gospođicu i strasno je poljubio, jer je i ona bila bila dobro plaćeni deo njegovog razuzdanog života. U gradu poroka sve je moglo da se kupi, osim zdravlja. Mada je bio svestan da je u tuđoj koži, Piter je razmišljao kao Džon. Samo što je nešno spustio ruku na izvajanu pozadinu gospođice Kler, osetio je oštar bol u stomaku. Kao da je nešto puklo u njemu, iz njegove utrobe je grunulo sve što je sinoć pojeo i popio! Šampanjac, kavijar, škampe, puno afrodizijaka kojima se kljukao, ali i mlaz krvi! Piter je čuo udar tela o pod, ali nije osetio bol kada je telo palo na hladne mermerne pločice. Dok je ležao u lokvi krvi, čuo je eho uznemirenog glasa  gospođice Kler i zvuk sirene hitne pomoći koji ga je uspavljivao…

-Neee! - vrisnuo je i probudio se u svom krevetu, ali ga niko nije čuo, čak ni žena koja je trideset godina sa njim delila postelju i koja je sada radoznalo gledala kroz prozor.

-Šta…šta  se dešava, Doroti? - obrisavši znoj sa čela, promucao je zbunjeno.

-Hitna pomoć odnosi leš iz komšijine kuće - rekla je ne okrećući se prema Piteru.

-Samo ti nisi čuo sirene. Spavaš kao top, dragi…- mlela je Doroti i nije imala nameru da stane, ali  Piter je više nije slušao. Dok su mu suze vrludale niz zborano lice, jedna pokajnička misao mu je uporno pulsirala u glavi: Hvala ti, Bože…

Bratislav Rosandić

Komentari

Komentari