Foto: 
autor nepoznat

Spasitelj

Bio sam i car i prosjak i sin Sunca i sin Vetra, čarobnjak i carski kuvar, isposnik i zemljoradnik, šta god da sam bio bol je bila moje ime. Nisam znao za druga osećanja, osim za patnju. Ali, jednom sam spoznao ljubav grleći nežnost srnećih očiju dok sam zabadao očnjake u topao vrat te mukice. Uh, kakav je to bio divan osećaj dok je vrela krv klizila niz vrat! Moćna stvar! Izuzetna inspiracija koja gasi žeđ i otvara apetit. Ne znam koliko sam ih voleo na taj način, nisam brojao, na kraju, nisam ni birao, a i dalje ne biram. Uživam u toj igri, naročito kada zavodim ljudsku dušu! To biće ume da me izludi od čežnje, tako lako probudi moje najdublje nagone i zver u meni namiriše žrtvu. Gozba je zagarantovana! Volim kako se trza, polumrtva-poluživa, sa zaprepašćenim izrazom lica u stilu, to nije trebalo meni da se desi. Sve sam video u tim očima i samo sam te slike pamtio. I sve je bilo tako lepo i jasno dok sam voleo smrt. Jednoga dana, dok sam balavio od uzbuđenja, čekajući u zasedi novu žrtvu nešto je skočilo na mene. Osetio sam, kao oštricu noža, ravne zube malog čovekolikog stvorenja kako prodiru do mog srca. Počela je da šiklja sva koncentracija ljubavnog napitka, sve oduzete, pokradene, otete stvari duše razliše se po meni. Uverio sam se, krv mi je bila vrela. Ipak sam bio pun ljubavi za sebe i to se dalo osetiti. I taj mali stvor je počeo da mi kida srce! Imao je lice anđela, a, možda je i bio neki anđeo, ne znam, samo znam da mi je rekao kako dolazi da mene spasi!

-Od čega prijatelju?

-Od tebe samog!

Prepustio sam se. Prestao da se otimam. Pomislih, jednu glupavu stvar, da to meni nije trebalo da se desi, a desilo se. I tako, umro sam, ali čekam svoj red. Čujem, traže me, ne mogu bez mene, slatke moje žrtve! Ma, samo da mi dozvole, radi ravnoteže i pravde u kosmosu, da dođem među vas i sve da vas pojedem! Biću još jači, još gori, ne zvao se ja Ego! 

Komentari

Komentari