Foto: 
El Coleccionista de Instantes Fotografía & Video

Sreća i mir

Ležeći u svom krevetu, Bogdan je razmišljao o plavim očima i plavom pramenu kose, koji je virio ispod plave kape. Nije bio siguran čije su oči, čiji je pramen i čija je kapa. Lelina ili Tijanina.

            - Jaro, gde si odleteo?- Aleksa je svojim baritonom proterao slatke muke iz Bogdanove glave, pa se Bogdan vratio sivomaslinastom svetu. Okrenuo je glavu prema Aleksi, koji ga je radoznalo gledao.

            - Do... Zvezdare - pokušavajući da se nasmeje, Bogdan je svojim pitanjem okrenuo priču u drugu stranu.

            -  A ti, Aleksa, razmišljaš li o tvojoj Brezi? Vuče li te „centar sveta“?

            - Samo se ti zezaj. Centar sveta je tamo gde ti je srce, a moje srce je u Brezi. Čim odslužim svoje, ženim se. Tamo mi je sve što mi treba u životu. Centar centra sveta, Bogdane!

            - Ti bar znaš šta želiš od života, znaš i gde ćeš i šta ćeš posle vojske, a ja se još mučim. Nisam siguran šta želim. Znam šta mogu, ali šta želim, to još uvek ne znam. Kao da čekam da se nešto desi, pokrene me i pomogne mi da shvatim šta želim od života...

            - Zamisli čoveka koji rođenjem dobije mnogo talenata, može da se bavi čime hoće. Sve mu ide od ruke. Dao mu Bog! Ali, neodlučnost da odabere jedan cilj u životu, i svu snagu usmeri samo na taj cilj, učini da se čovek potroši na više strana, na više ciljeva. Kao da je proklet, ne zna da izabere jedan, pravi put, pa na kraju, i pored mnogo talenata, ne postigne ništa značajno u svom životu. Najčešće, takav čovek samo raseje sebe! – završio je Aleksa priču u kojoj se Bogdan prepoznao. Dok je Bogdan razmišljao o svom prokletstvu, Aleksa je nastavio:

            - Ima ljudi koji čitav svoj život  provedu čuvajući ovce. Ne znaju da postoji avion, televizor, kompjuter... Ali znaju za Boga, pa žive svoj život kakav im je dat, bez želje da da nešto menjaju. Kod ovaca se rađaju, kod ovaca umiru, i opet su srećni! Srećniji od svih onih ljudi koji svoj život potroše jureći po svetu, tražeći ono što svaki čobanin ima u sebi, u svom srcu. Sreću i mir. Svako od nas treba da pronađe i, bez roptanja, prihvati razlog svog postojanja. Da može da bude i čobanin i car. To je snaga čoveka, jer čovek je najjači kada veruje, kada zna da je s razlogom došao na ovaj svet, pa makar čuvao ovce čitavog života. U tuđim očima moj cilj je tako mali i jednostavan, ali to je cilj mog života. Da tamo gde sam rođen, i gde me čeka žena koju volim, stvorim srećnu porodicu, u kojoj će deca, okružena ljubavlju, postati dobri ljudi. Za mene nema većeg cilja u životu, Bogdane! - završio je Aleksa svoju priču sa puno vere u ono šta je rekao.

            - Ti si srećan čovek! - tiho je rekao Bogdan i ućutao. Nije očekivao bisere mudrosti od čoveka koji je rastao u Brezi, „bogu iza nogu“. Shvatio je da ljudi i u najvećim zabitima pronađu sreću ako u sebi nose mir, najveći dar od Boga.    

Bratislav Rosandić

Komentari

Komentari