Foto: 
Theo Crazzorala

Tajna ljubav

Grad blizu granice,ne mnogo veliki sa divnim manifestacijama tokom godine. Doputovao sam tajno u nadi da ću spoznati mir u duši i srcu koje je nekontrolisano preskakalo.Jako lep gradić poznat po velikim vinogradima koji su davali plodove svih vrsta kvalitetnog grožđa.

Iznajmio sam apartman i krenuo se raspakivati. Kada sam konačno nekako uspeo u tome, obukao sam svoj omiljeni kućni mantil i seo u udobnu dobro očuvanu fotelju. Po svom običaju uključio TV, ali samo sam ga ukljucio da se čuju glasovi, jer samo tako mogu pisati. Našao sam kanal gde su pričali o ribolovu i tu stao. Zurio sam u TV ili pak kroz njega. Dohvatio sam sa police svoj tablet u pokušaju da nešto i napišem. Telefon je pozvonio, čuo se meni dobro poznat i nežan glas, pitala me šta radim i šta ima novo, naravno, slagao sam i okrenuo priču u svoju korist. Pričali smo iskljucivo o poslu i porodici, pominjao sam neke starine za koje je i sama bila zainteresovana tako da nam je dalji tok razgovora bio jako prijatan. Zatim je pitala gde sam, slagao sam je naravno, jer nisam želeo da zna da sam u njenom gradu. Pozvala bi me da se vidimo, a ja još nisam bio spreman za taj susret.

Danima sam šetao gradom i razgledao sve što može zanimati jednog umetnika. Pisao sam o svemu, čak sam počeo i jedan kratak roman da pišem, jer sam baš u ovom gradu, gde živi moja tajna ljubav, dobio takvu inspiraciju. Te noći sam jedva usnuo i imao sam košmare kao i predhodnih noći. Dani su prolazili i došao je i taj sedmi, posledji dan u ovom gradu za ovu godinu. Svakoga dana sam je čekao skriven i poput senke pratio do kuće, želeo sam je gledati kako hoda, jer to me je i držalo dalje od nje.

Danas sam odlučio otići. Odjavio sam se posle pakovanja iz apartmana i ušao u svoj skromni automobil. Poželeo sam da je još jednom čujem i cimnuh je, odmah nakon toga pozvala me je. Kratko smo razgovarali, uglavnom mi se žalila na bol u kolenu, hrabrio sam je da to nije ništa, a znao sam sta to znači. Naslućivao sam sve i svašta ali joj nisam dao do znanja da sam zabrinut. Voleo sam tu ženu jako iako joj to nikada rekao nisam. Jednostavno nisam imao hrabrosti čak i da je u oči pogledam. Koleno i bol u njemu, Bože blagi sve mi se srušilo u trenu, suze su mi skliznule. Prekinuli smo razgovor uz obostrani pozdrav, suze nisu prestajale, tekle su same bez kontrole. Nisam joj rekao da sam u njenom gradu sedam dana i da sam je kradom kao senka pratio do njene kuće. Ništa joj nisam rekao, čak ni to da je volim više od svog života. Ništa joj nikada neću reći, jer ona ima porodicu koju obozava i voli, porodicu koja je uvek uz nju i kojoj se raduje.

Startovao sam auto i polako krenuo ka izlazu iz grada, opet su krenule suze, jer sam imao neki čudan osećaj da je više nikada neću videti. Napustio sam grad moje najvece tajne ljubavi, zauvek.

Siniša Stamenković

Komentari

Komentari