Kratka priča

…..
Bože, da li je zbog te druge, mladje otišao slomljenog vrata, razbijene arkade, iskeženih očiju, sa baricom podno nogu i smradom koji ne može da istera iz nozdrava.
….
Kaputi na terasi lelujaju, kao smrt u filmu Bele noći. Barišnjikov pleše tango smrti.
…..
Piše danima, muči se noćima.

Ona je jedina znala njegovo i andjeosko i djavoljsko lice. I zbog tog andjela u njemu opraštala mu sve sotonino.
Mnogo ju je i mnogo ga je volela.
Mnogo ju je i mnogo ga je mrzela.

Sreten Bošković

Kada bih imao potrebu da pričam o prošlim vremenima, pričao bih onako kako je bilo, a možda i ne bih, jer ja sam samo čovjek, a čovjekovo pamćenje je varljivo. Varljivije je utoliko što je dalje u prošlosti, jer je presvučeno maglama i događajima koji su se preplitali i događali, a svaki je ostavljao trag u onom prethodnom, pa čovjek više ne može da razluči koliko je njega u događajima, a koliko je događaja u njemu.

Spavao je nesvestan mog prisustva. Pogledom sam ga obavijala  kao listovi glavice kupusa svoje jezgro, sigurno i savršeno zaštitnički, puštajući ga da sanja u udobnoj postelji nežnih, zelenih nijansi životnih sokova. Najzad, legoh pored njega. Toplota moga tela grejala je to uspavano biće. Uživala sam u svakoj njegovoj krivulji, udahu i izdahu. Jednog momenta otvori lenjo oči, zatim nabaci onaj razvučeni osmeh.

Оdјеkivаli su glаsоvi, sа rаznih strаnа prоvlаčili sе krоz zidоvе, prоzоrе, nаrušаvаli tišinu. Nаprslо оglеdаlо u hоdniku ispuštаlо је prеlоmlјеnu svеtlоst, mrаk sе spuštао i... Јоš nеkоlikо minutа i prеlićе ulicе, а Viktоr, išunjаćе sе tihо, prоšеtаti, udаhnuti оštаr јеsеnji vаzduh. Prеkо pоtrеbnа mu је svеžinа, mаkаr i sumоrnе i punа kаpi јеsеnjа svеžinа.

Branka Jugo

Bilo je nečeg divnog u tišini ranog jutra, kad prva ustane, kao po naredbi, brzinski se istušira, napravi sebi kafu iz automata za espreso, sipa u svoju omiljenu porculansku šoljicu, dok smišlja šta će obući za posao. Sat vremena kasnije bila bi prava ludnica, deca su se budila za vrtić i školu, obično bi se svađali, dok je pištao električni rešo, a mobilni se svaki čas oglašavao. Na tv-u je pričao sunđer Bob, mlađi je došao, tražio pljeskavicu da mu napravi sunđer Bob, a ne ona, jer ne zna tajni sastojak.

Leto 2002. Ja i mladji klinac letujemo u Turskoj. Prvi put nakon onih groznih godina idemo na more avionom, letujemo u hotelu, aranžman 12 dana, na 12 meseci, kreditnih, naravno. Ali nije mi žao. Konačno ću da osetim čari pristojnog letovanja.

Tražim hotel u centru, da bi uveče bili u gradu, duž obale, da šetam rivom kao nekad. Svi oni izolovani all inclusiv hoteli mi nisu privlačni, animatori za decu, kičerajske turske noći i slično meni nisu zanimljivi. Ja svoje dete umem i sama da animiram. Bar sam mislila da umem.

Sreten Bošković

Moja je zemlja dokle pogled seže.

Ona me miluje, poji i hrani.

Groblje predaka za nju me veže,

zato se ona voli i brani.

BALADA O ČOVJEKU

 

Pages