Bilo je to vreme pre čoveka. Bilo je to vreme bez vremena. Duh života vladao je svetom. Bio je nadmoćan u lepoti bujanja u iskričavosti radovanja u svakom živom obliku.
A, rekoh, čoveka nije bilo.
Postojalo je umiranje, baš kao i rađanje, ali nije bilo patnje i bola.
Rekoh, čoveka nije bilo.
Nije bilo apsurda i zablude. Život se baškario u svim mogućim oblicima i bio je zadovoljan, jako zadovoljan, prosto srećan. Viđen okom nečije svesti budio je poštovanje i zahvalnost.
Čoveka još nije bilo.