" Ups! Pogreših...", prvo glasno, pa tiše progovori.
" Nadam se da nije tako strašno!", reče drugi.
"Tako je - kako je! Ne mogu sada ništa da promenim. Na kraju, prihvatiće to kao sudbinu!"
"Da, baš! Ali, da li Ti možeš, uopšte, da pogrešiš?"
"Ne znam, nema ko to da mi kaže!", obojica prasnuše u smeh.
"Kažem ti, zbog vere u mene, neće posumnjati u neminovnost datih okolnosti!"