Foto: 
*****\\MOXXO//*****

Kako sam se provela na mrsnoj grčkoj pravoslavnoj svadbi

Svima koji su gledali film „Moja mrsna pravoslavna svadba“ verovatno je jasno da Grci vole da svadba bude bučna, raskošna i veoma posećena. Kao kod nas nekada (a verujem na nekim svadbama i sada), zovu se i poznati i manje poznati, sa mladine i mladoženjine strane, po želji oca da „baš taj prijatelj koga nije video 20 godina dođe, jer je on bio kod njega“, ili majke, jer tako treba.

Čitajući pozivnicu za svadbu muževljevog najboljeg druga,Grka, nisam skoro ništa razumela, osim vremena - 19.30h. Da li zbog prosečne temperature ili nečeg drugog, tek grčka venčanja počinju uveče. Mlada može da odahne, jer ne mora, kao kod nas, da zakazuje frizera u 6 ujutro, šminkera u 7, dok već oko 9h na svu muku kreće i fotograf da joj se mota po kući.

Već oko 19.15h parkirali smo se u blizini crkve. Mesta nema nigde bliže, kaže muž, a moj pogled već zaprepašćeno fiksira uzbrdicu. Crkva je, na moju žalost, na brdašcetu. Tehnikom pridržavanja i usitnjenog koraka, na 12cm visokim štiklama, nakon 10 minuta uspešno sam prešla razdaljinu od 200 metara, dok je muž neprestano ponavljao da treba da požurimo, jer kasnimo.

Nakon osvajanja „vrha“, konačno videsmo i plato ispred crkve. Izgledao je predivno – sa puno cveća, lampiona, sveća, tila, traka... Unutra – ista priča. Kod Grka je ukrašavanje crkve uobičajena stavka u planiranju venčanja. I tu počinju troškovi od kojih vam se, na kraju, zavrti u glavi...

Ceremonija ko ceremonija - slična našoj. Pravoslavci smo. Ipak, dok mi imamo bogate i raskošne krune, oni stavljaju jedan neprimetni beli venčić na glave mladenaca. 1:0 za nas.

Na samom kraju, svih stotinak ljudi u crkvi u isto vreme, iz sve snage, bacalo je pirinač, u pravcu mladenaca. Nesvakidašnji prizor - mladoženja, mlada i pop savijaju glave, pokušavajći da ih pokriju rukama i bukvalno beže iz crkve! Verujem sa olakšanjem, jer se i to završilo, a njima su oči nepovređene.

Do restorana smo se vozili prilično dugo. Muž mi objašnjava da je mesto malo zabačeno, jer treba puno prostora da se napravi ovako divno venčanje za oko 600 gostiju. 600? Uh, prava velika mrsna grčka svadba pomislih!

A onda - wow! Dva ogromna bazena u sredini spojena mostićem, a sve ukrašeno kao sa naslovnih strana časopisa koji se bave raskošnim venčanjima slavnih. Ne znam gde pre da pogledam! Sve je do detalja osmišljeno: od podnih ukrasa, detalja na stolovima, na drveću, sveća oko palmi, pa čak i svetlo u bazenima.

Što se hrane tiče, ovde ne važi pravilo da svi gosti dobijaju iste porcije kao kod nas. Kod Grka je izbor jela na gostu, jer mu je na raspolaganju švedski sto. Od prilike dva ogromna reda hrane, sa nekoliko izdvojenih punktova gde su uglavnom pečeno meso i pasta. Šta će se naći na švedskom stolu biraju mladenci, ali je izbor toliki da zaista nisam mogla da se odlučim. Kada su se svi gosti smestili, „domaćin“ svadbe po određenom redosledu pozivao je jedan po jedan sto. Muziku pušta DJ (nema žive muzike) i ono što mi je još bilo zanimljivo, niko ne igra dok se ne završi sa jelom. Dakle, tek tamo negde iza ponoći počela je prava svadba.

A onda još jedna avantura na štiklama - morala sam da igram! Iako inače nisam ljubitelj svadbi i obično na svakoj presedim bilo mi je interesantno da se oprobam u grčkim okretnim igrama. Priznajem, prilično je komplikovano, jer Grci maltene za svaku pesmu imaju drugačije korake. Nema ono kao kod nas „jedan levo, desno dva“, a samo za vlaško se malo ukrsti. Tu su i neka okretanja, poskakivanja i ko zna šta još, ali nekako sam uspela. Nisam htela da se obrukam. A i posle nekoliko „gia mas“ (živeli) lakše se sve to sprovede u delo.

Kao i na, verujem, svim ostalim svadbama bilo je veselo do jutra. Za mene interesantno iskustvo, za koje sam saznala da košta kao jedan prosečan stan u Beogradu. Naravno, i gosti su izdašni, pa su gospodski, na bankovni račun (nema čuvara para, kutije, ubeležavanja ko je koliko dao), uplatili veće iznose nego na našim svadbama.  Nema krize - ni gosti ni domaćini izgleda ne štede. Ipak se svadba pravi jednom u životu, pa onda bar nek bude kako valja. Kad je bal, nek je maskenbal!

Ivan Simić Apostolou

Komentari

Komentari