Foto: 
Thomas Leth-Olsen

Ne crtajte ljude, crtajte obrve!

Dođosmo u neku čudnu eru. Eru u kojoj se ne zna ko je muškarac, ko žena, a ko životinja. Čini mi se da je zveri, ipak, najviše. Znate one ženske zveri koje hodaju s jednom nacrtanom i drugom precrtanom obrvom. To vam se radi otprilike ovako: prvo se oštrom pincetom što dublje i jasnije počupa svaka dlačica jedne obrve. Po mogućnosti desne! Onda se crnom olovkom za oči ili ajlajnerom nacrta oblik željene obrve, koji se zatim popuni što se crnje može popuniti. Druga obrva se ostavi onakva kakva jeste i precrta se. Ovo je klasični primer stanja današnjeg čovečanstva.

Pola čovečanstva je nacrtano, pola precrtano. Pola je veštačko, pola nepostojeće. Zašto nam je to tako s planetom? Zato što smo umetnost prepustili amaterima, a amaterstvo umetnicima. Nigde reda, rada i discipline. A znamo, ili bismo barem toliko trebali znati, da talenat nije dovoljan za remek dela. Za remek dela su vam danas potrebne samo dve obrve i malo nemašte. I vi ste umetničko delo! Ružna lutka u izlogu!

U današnjoj modernoj žabokrečini žene žabe kreče svoje lice kako im drago. Ili tačnije, kako im odvratno. Od punih preko polupraznih do praznih obrva, od punih preko polupraznih do praznih usana, od napumpanih preko polunapumpanih do ispuhanih grudi... Pa, ljudi moji, ko bi to više sve pohvatao?! Zna se, hvataju ih isti takvi muškarci. Isti oni za koje se već odavno sa sigurnošću ne može tvrditi da li su muškog, ženskog roda, poluroda, ili, pak, izroda. Sve se preokrenulo i izokrenulo. A oni se posebno preokreću i izokreću, u krevetima, pod krevetima, ma više nije ni bitno gde. Bitno je da nam se iz spajanja ovakvih neljudi rađaju, nažalost, još gori neljudi. Generacije za generacijama su izvitoperene; deca tuku roditelje, roditelji tuku svoje roditenje. Jadni nam praroditelji.

Tako ćemo doći, a hvala Bogu, mnogi od nas to neće doživeti, do najnovije ere, ere majmunsko-nacrtano-precrtanih cirkusanata, s prošlim nazivom ljudi. Prošlo svršeno glagolsko vreme. Međutim, jedina uteha je što nikome to neće biti ni krivo, ni čudno, ni žao, jer će svi biti takvi. Ono 1% sadašnjih osoba će se „ukrstiti“ sa zvericama i svi će biti obrvari. Kakva divna budućnost očekuje planetu!

Pitanje: Ko će nam crtati ljude? Zašto nam niko ne crta ljude? Zato što nema ljudi. Ljudi su prohujali sa svim umetnim pomagalima za izazivanje lepote, hoću reći, sramote. Ne kreče se fasade, kreče se face. Ne crtaju se ljudi, crtaju se obrve. Ne prave se kipovi, prave se živa strašila. Ne rađaju se deca, rađaju se bolesti. Ne družimo se, ogovaramo se. Veštački se oplođujemo, veštački se nadograđujemo, veštački se razgrađujemo. I gde je tu čovek? Gde je tu priroda? Gde je tu Bog? Čovek je pod zemljom. Priroda leluja sama. Bog je na nebesima i uvek će biti. Molim vas, ne crtajte barem nebo!

Slađana Golijanin

Komentari

Komentari