Beč
Foto: 
-Reji

Beč - 1

Na obali Dunava koji spaja sever sa jugom, između istoka i zapada, na raskršću važnih trgovačkih puteva, na mestu ukrštanja kulturnih uticaja smestio se Beč. Sa jedne strane vekovi zapadne kulture, sa druge pretnja turske imperije. Miris kafe ispod gradskih zidina, klasična muzika unutar njih. I kao kakav stariji gospodin lepih manira, uspeo da objedini sve to, ali i da mu da ličnu notu. I ne samo da je uspeo, već i postavio kao meru za celi svet. „Bečka škola“ je ne samo svojevrsni manifest lepog ponašanja, već gotovo filozofija života carskog grada.

Istorija Beča počinje zapravo praistorijom. Mesto koje zauzima  današnji  grad i okolina, bio je naseljen još u četvrtom milenijumu pre Hrista.  Tako je ovo jedna od najstarijih naseljenih metropola u samom srcu Evrope. Poznato je da su ga prvi naselili  Kelti. Jedna od teorija u vezi sa imenom grada je da je izveden iz imena keltskog naselja – Vedunia. Kasnije, zauzimaju ga Rimljani, koji ovde grade utvđenje čiji je cilj bi da čuva  imperiju prema Panoniji. Uz utvđenje je podignuto i civilno naselje Vindobona koje se danas nalazi u samom gradu i njegovi ostaci mogu da se razaznaju u starom delu Beča. Budući da je na takvom mestu, a i istorijske (ne)prilike su ga na to navele, grad je često menjao svoje žitelje. Rimljani su se u njemu zadržali sve do petog veka, ali upadom germanskih plemena grad gubi svoj rimski duh. Postoje podaci da je tada veći deo naselja izgoreo u požaru, ali grad nije napušten.  Naseljavali su ga i Longobardi, Avari i Sloveni. U srednjem veku Beč se pominje 881. godine u Salcburškim analima, mada ostaje nejasno da li se pominje sam grad ili samo Bečka reka.

U borbama protiv Mađara, Oton I pobeđuje i od te 995.-te godine grad se intezivnije razvija. Samo nekoliko decenija kasnije, vojvoda Hajnrih II ga proglašava svojim glavnim gradom, a 1106. godine Austrija postaje vojvodstvo pa samim tim i Beč glavni grad. Budući da je bio na raskrsnici važnih trgovačkih puteva, a jačanjem vojvodstva, donet  je zakon koji je primoravao sve trgovce da svoje proizvode i robu prvo ponude bečkim kupcima. Ovo je dovelo do procvata trgovine i uspotavljanja trgovačkih veza posebno duž Dunava i ka Veneciji. U trinaestom veku započinje vladavina Habsbug dinastije, koja će trajati 6 vekova i obeležiti i Beč i Austriju. Najslavniji vladar iz ove dinastije bio je Rudolf IV, nazvan i Utemeljitelj zbog zasluga koje je imao. Naime, u toku njegove vladavine osnovan je Univerzitet (1356.)  i izgrađen najveći deo crkve Sv. Stefana. Sledeća dva veka su vreme uspona, Beč postaje i središte biskupije i u njemu svoju rezidenciju smešta Albert II, novoizabrani car Svetog rimskog carstva(1438). Vek kasnije, postaje i zvanično središte Carstva i tako Bohemija ( Češka) i Mađarska padaju pod njegovu vlast.

U svom pohodu ka centralnoj Evropi, Turci pokušavaju da osvoje i Beč. Prvi napad (1529. godine ), Bečlije odbijaju. Gotovo dva veka granica izmedju Austrije i Turske je smeštena na samo 150 km od Beča, što je umnogome usporilo razvoj grada. Zbog stalne pretnje, najveći deo građevinskih radova se izvodio na izgradnji odbrambenih zidova grada, što se i pokazalo ispravnim. Beč je dva meseca proveo pod opsadom Turaka 1683. godine, kada su uz pomoć poljske vojske proterani. Od tada počinje brži razvoj grada koji će svoj vrhunac da doživi u osamnaestom veku, tzv. zlatnom dobu graditeljstva kada su izgrađene mnogobrojne palate ( Belvedere, Šenbrun, Lihenštajn, Švarcenberg). Razvoj grada je naravno bio uslovljen političkim prilikama.  Napoleon ga je dva puta osvojio, u njemu je proglašeno Austrijsko carstvo 1806. godine, a kasnije održan i čuveni Bečki kongres. Grad je svoj puni procvat doživeo za vreme vladavine cara Franje Josifa I. Ruše se stare gradske zidine i na njihovom mestu se podiže takozvani Ring (krug), duga avenija u kojoj su izgrađene najlepše zgrade Beča. Parlament, opera, berza, gradska skupština, zgrada univerziteta su najlepše. Sve ovo zajedno, ostavilo je jak uticaj na arhitekturu, pa je u istoriji umetnosti uveden stil bečkog Ringa...

-nastavlja se-

Nebojša Stefanović

Komentari

Komentari