Petra
Foto: 
Jose Javier Martin Espartosa

Petra

Postoje gradovi koji spavaju i to ne u prenesenom značenju, već zaista spavaju vekovima, čuvajući dragoceni biser svog postojanja gotovo zaboravljen od ostatka sveta. Uspavani, daleko od centara života, iako su nekada to i sami bili, kao kakva lepotica u nekoj bajci koja čeka princa da je probudi. A kada se to desi, ceo svet se zagleda u njih, i što ih više gleda više se i zaljubljuje, napajajući i oči i dušu tom uspavanom, arhaičnom lepotom. Dobrodošli u Petru, jordansku kamenu lepoticu.

Zahvaljujući svom geografskom položaju na raskrsnici puteva između Sredozemlja, Arabije i Afrike, Petra je bila trgovački grad. I kao da je ono čime se u njoj trgovalo određivalo njenu sudbinu. Biseri, tamjan, smola, začini i svila uz obilje vode iz maestralno urađenog vodovodnog sistema, su ovaj grad u antičkom svetu učinili slavnim. Bio je to bogat grad odenut u kamenu svilu dok ga je miris tamjana činio i mističnim istovremeno. Grad trgovine je svoj najveći procvat imao po jedan  vek pre i posle Hristovog rođenja. Ne zna se tačno kada je naseljen. Prema arheološkim istraživanjima visoravan Petre je povremeno bila naseljavana još u starije kameno doba, da bi u mlađem oko 9000. godine pre Hrista bila stalno naseljeno mesto. Bibija spominje Horite i Edomite kao njene stanovnike, oko 1500. godine. Persijanci su osvojili Palestinu u 6. veku pre Hrista, a vek kasnije dolaze i Nabatejci koji proteruju Edomite. Uviđajući značajan položaj grada sa stočarstva, kojim su se uglavnom bavili dotadašnji stanovnici, prelaze na trgovinu, što dovodi do razvoja. Od 3. veka se ustaljuju u svojm poslovnim navikama i bave se gotovo isključivo trgovinom, istovremeno počevši da zidaju prve domove, čime grad polako počinje da dobija oblik. Tada se i stabilizuje politička vlast, grad dobija dinastiju. U Makavejskim knjigama se prvi put pominje ime jednog kralja koji je vladao Petrom. Bio je to Aretas I, 168.-me godine pre Hrista. Njemu i njegovim naslednicima uspelo je da se odupru političkoj sili Ptolomeja, a uspeli su da prošire svoj uticaj i na područija pod Seleukidima. Ipak, nisu uspeli, a verovatno ni želeli, da se bore protiv helenističkog uticaja u kulturi, koji danas vidimo u arhitekturi grada.

Napredovanje Petre se nastavilo. U periodu između 87.-me do 62.-ge godine pre Hrista u vreme vladavine kralja Aretasa III uspeli su da osvoje i Damask i kreću ka Judeji. Umešali su se u sukobe za vlast i jedno vreme pod opsadom držali Jerusalim. Ipak, nisu uspeli u tome, jer je nova sila dolazila sa zapada – Rim. Sledeća dva veka, Petra je uspela da sačuva samostalnost, grad se i dalje razvija, a prema procenama imao je između 30000 i 40000 stanovnika.

Za vreme cara Trajana, 106.-te godine je osvajaju Rimljani i Petra postaje provincija u sastavu carstva. Polako počinje da gubi svoj značaj, a dva jaka zemljotresa (363. i 551.) je dodatno slabe. Potpuno je zamrla 663.-će godine kada je osvajaju Arapi. Stanovništvo se iseljava, i grad pruža utočište samo retkim prolaznicima i stočarima.

U srednjem veku, poslednji Evropljani koji su posetili Petru bili su krstaši. Od tada grad počinje da sanja, a u Evropi su samo retki naučnici čuli, da bi mogao da postoji. Pretpostavke su bile izmešane sa legendama, što je doprinelo slabijem naučnom interesovanju, ali istovremeno je uspavanoj, zaboravljenoj Petri dalo posebnu draž. Tako uspavana dočekala je devetnaesti vek, kada ju je otkrio Švajcarac Johan Ludvig Burhardt. Vek kasnije probuđena Petra privlači sve veće interesovanje, a ono svoj vrhunac doživljava 2007.-me godine kada je proglašena za jedno od sedam novih svetskih čuda.    

Danas je u Petri sačuvano oko 800 različitih objekata. Izgrađeni su uglavnom u karakteristišnoj mečavini nabatejskog, grčko-helenskog i rimskog stila. Zapravo pitanje je da li su oni uopšte izgrađeni, budući da su isklesani u stenama gde su podignuti. Najlepši su u svitanje, ili u sumrak, kada ih slabo sunce nežno obasjava poigravajući se na crvenom kamenu.

Do Petre vas vodi uska krivudava dolina Siq. I pre nego što njom krenete ka gradu, prvo na šta nailazite su tri kvadratne kamene grobnice. Nešto dalje, sa suprotne strane od njih, stoji Obelisk koji se nekada nalazio na 7 metara visine. Petra je bio gotovo neosvojiv grad koji je sa tri strane prirodno zaštićen, a sa četvrte je do njega vodio uzak krivudav put. Kada njime krenete, litice visoke 200 metara se nadvisuju nad vama, dok je prolaz kojim idete vrlo uzak - od 3 do 5 metara ( na najužem delu samo 2 metra). Na samom ulazu su nekada stajale ikone nabatejskih bogova Dushara i al-Uzza. Verovatno su bile postavljene ne bi li uplašile eventualne napadače. I kada uskom klisurom stignete pruža se neverovatan pogled na gradski trg kojim dominira Riznica. Urezana je u stenu i postavljena na visini od preko 40 metara i deluje impresivno. Sasvim sigurno je jedan od najelegantnijih antičkih spomenika. Prepostavlja se da je bila grobnica jednog od nabatejskih kraljeva, ali se ne zna vreme kada je podignuta. Svoje ime duguje legendi po kojoj je bežeći od faraona izvesni Izraelac sakrio svoje blago u urni koja se nalazi u sredini drugog nivoa. Druga legenda govori da su svoj plen u njoj sakrili gusari. Obe su budile interesovanje pljačkaša koji su, kako bi proverili istinitost legendi u nju pucali, a ostaci tog nedela su vidljivi. Pored mnogobrojnih grobnica i zgrada put vas dalje vodi ka pozorištu odnosno Amfiteatru sa 5000 mesta, raspoređenih u 33 reda. Prvobitno se verovalo da je sagrađen u rimsko vreme, dakle posle 106. godine, ali su istraživanja pokazala da su njegovi graditelji ipak bili Nabatejci. Smatra se da je sagrađen u Hristovo vreme, dakle u periodu najvećeg procvata grada. Otkriven je 1961. godine. Posle Amfiteatra stižete u samo srce grada, njegovo jezgro koje se prostire na povšini od oko 3 kvadratna kilometra. Tu, uzdignuta, urezana u steni Jabal Al-Khubtha, nalazi se tzv. Kraljevska grobnica. Pored nje, negde na polovini visine stene nalazi se još nekoliko grobnica. Na njima se jasno vidi nabatejska, helenistička i rimska umetnost, ovekovečena u crvenoj kamenoj plastici. Prva je grobnica Urna, dimenzija 20 puta 18 metara sa čijeg se balkona pruža prelep pogled. U vizantijsko doba korišćena je kao crkva. Pored nje je Korintska grobnica za koju se misli da je replika Neronove Zlatne palate u Rimu, a do nje grobnica Palata, jedna od najvećih građevina u Petri. Na samom izlasku iz grada dolazi se do najlepše građevine u Petri – al- Deir (Manastir). Visoko uzdignut na steni, impresivan je, ne samo zbog svoje veličine (a najveća je zgrada u Petri). Ulazna vrata su visoka 8, a urna koja se nalazi na vrhu čitavih 9 metara! Sam al-Deir je visok 45, a širok 50 metara. Cela građevina prelepe ornamentike je urađena u crvenom kamenu. Njen naziv nam govori da je nekada bila korišćena kao manastir.

Pored ovih mesta u samoj Petri, postoje još neka koja, da bi ste ih videli, morate da uložite malo truda. Budući da je u gradu zabranjen prevoz, morate da se oslonite na snagu svojih mišića i krenete na izlet. Za manje od jednog sata možete da stignete do Krstaškog utvđenja koje se nalazi na vrhu al- Habis. Jedno od najpopularnijih mesta je Visoki žrtvenik i za njegovo obilaženje vam je potrebno oko 2 sata. Najbolje je da krenete ujutru dok vam je sunce za leđima. Kada stignete na kamenu zaravan biće vam sasvim jasno zašto je baš ovo mesto izabrano za žrtvenik. Žrtvenik koji se nalazi levo od podijuma, sa rupom u sredini i malim kanalom za odvođenje krvi žrtve, vodi u izbušeno malo udubljenje u steni u kojoj je vršeno ritualno pranje. Dok posmatrate, u daljini se vidi jedan deo centra grada Petre. A ako ste nemirnog, avanturističkog duha onda možete da istražujete ovaj čudesni grad noću. Među turistima su pored klasičnih tura, popularna i noćna istraživanja neosvetljenih grobova.

Zbog velikog interesovanja za Petru, na samom ulasku u stari grad postoji i moderno turističko naselje. Ovde se nalaze restorani, hoteli, prodavnice, internet kafe..... Tu su lokalni beduini koji će, ne baš jeftino, da vam ponude konje, magarce, ili kamile kao prevoz.  

Zaborav i san u koji je pala, Petri je zapravo učinio uslugu.  Prespavala je ratove, različite uticaje, promenu stilova i tako ostala posebna u svojoj arhaičnoj lepoti. Probudivši ovaj uspavani grad, Burhardt je probudio lepo. 

Nebojša Stefanović

Komentari

Komentari