Što se topilo, topilo se
Foto: 
commons.wikimedia.org

Što se topilo, topilo se

Zbog nedostatka kulturnih dešavanja u Kaću kod Novog Sada, selu koji broji preko petnaest hiljada duša, 2010. godine, prvi organizacioni odbor Čvarak festa, opredelio se za ovaj jedinstven sadržaj (jedino Valjevo ima, ali duvan čvarke), iz razloga kako bi bio što zanimljivi kako učesnicima tako i posetiocima. 2. novembra na velikoj travnatoj poljani, blizu pijace, Kaćani su peti put organizovali, gastronomsku – turističku manifestacija, topljenje čvaraka, Čvarak fest.

Ideja za sam koncept događaja, potekla je iz činjenice da su Novosađani, nekada davno, svakog vikenda odlazili u obližnja sela kako bi kupovali zalihe mesa i suhomesnatih proizvoda za narednu nedelju. Danas Kaćani pokušavaju da vrate tu staru tradiciju u selo i grad. Doskora su čvarci bili sirotinjska hrana, dok ih ovih dana sve teže nalazimo u mesarama, posebno onih dobrog kvaliteta. Cena im je kao i kilogramu najfinijeg mesa. Ipak oni koji su okusili prave domaće čvarke, znaju da su oni i najbolji. Tako se na Kaćkom Čvarak festu spremaju u oramiji naloženoj vatri, tope u kotlanci uz povremeno mešanjem drvenom mešajom. Svake godine, takmiči se preko dvadeset ekipa, ko će istopiti najfinije, najhrskavije i najrumenije čvarke. Ekipe čine nekoliko ljudi, a njih prate članovi njihovih porodica kao najvatreniji navijači. Na licu mesta pripremaju masnoću, seckajući ga na što jednakije kocke, potom pod budnim okom šefa tima, stižu do finalnog proizvoda. Odaju se male tajne velikih majstora, razmenjuju iskustva, saveti, ali sve se na kraju dana završi sa lepim druženjem i obećanjem da će se videti i sledeće godine. Stručni žiri je uvek na slatkim mukama i svake godine ima sve teži zdatak jer su takmičari iz godine u godinu sve bolji i bolji. Probaju, prevrću, ocenjuju čvarke sve dok ne odluče koja će ekipa odneti prvu nagradu. Ovogodišnji pobednik je ekipa ,,Inter tim” - Miroslav Jovanović iz Kaća, a nagrada za njihov trud je bila zahvalnica, ulje na platnu lokalnog slikara Kondića, 10 kg brašna i gajba piva.

Celu manifestaciju veličaju razni štandovi Kaćkih domaćina sa suhomesnatim proizvodima , odmah do njih budu domaći sirevi koji se mogu zaliti crnim vinom iz vinarija sa Fruške gore ili pivom. Za desert u ponudi budu domaći kolači, svilene i gumene bombone, licidarska srca, šarene lizalice, kretoš i alva. Topli, sunčani dan kao što je bio ovaj 2. novembar zaustaviće neumorne šetače pred umetninama na staklu i platnu, magnetima ukrašenim vojvađanskim motivima, a malo rozo prase sa natpisom ,,Čvarak fest – Kać 2014” postaće novi ukras njihovog frižidera i pre nego što su to oni sami znali. Razne đakonije iz tradicionalne kuhinje, čine ovu manifestaciju edukativnom u celosti.

Nežno notu celoj stvari daju Kaćki i slikari okolnih mesta koji izlažu svoje radove pored velike bine sa koje se vodi program festa, dok pod budnim očima posetilaca stvaraju nove umetnine. Kada sunce prekrije jesenji oblak i hladan povetarac dune iz Kaćkog rita, valja se opremiti rukotvorevinama iz udruženja žena. Obmotati se njihovim šalovima, staviti kapu, navući rukavice, i nastaviti razgledanje hekleraja, nakita i aranžmani od suvog cveća. Neizostavni učesnici su kulturna umetnička društva ,,Stevan Mokranjac” , ,,Sveti Sava” i ,,Petefi Šandor”. Sa svojim radosnim tamburaškim orkestrima, plesnim grupama u tradicionalnim narodnim nošnjama, bude davno zaspalu vojvođanske melodije.

Na Čvarak festu, niko nigde ne žuri. Posetioci su navikli da sve to natenane posmatraju, držeći u rukama papirne kese iz kojih se puše slani, vrući čvarci velikih majstora, grickajući ih kao kokice.

Na taj dan Kać posete mnogi ljubitelji domaćih čvaraka, bude i onih koji se i na samu pomen te namirnice stresu celim telom, ali kada ih jednom probaju, pitaju dali ih ima još. Glavni cilj manifestacije je oživljavanje prošlosti mesarskog zanata, da se prenese znanje na mlađe generacije, na kojima ostaje da na prostorima naše zemlje a i šire, tradiciju nastave.

Monika Tubić

Komentari

Komentari