Foto: 
wan mohd

Muzika je umetnost

Muzika je umetnost. Stara je skoro kao čovek. I ples je umetnost, koji je star kao i čovek. Od davnina se stvara i menja, nestaje stara, nastaje nova, a uz muziku često idu reči, tekstovi. 

U nekim starim kulturama su je koristili za slavlje, a neke kulture su je koristile i za manipulaciju u društvenim uređenjima. A, danas se čini da je muzika za slavlje i svečanosti davno zaboravljena, pa je ostala i pravi se ona za obmanu. Turbofolk stil, koji je ovde nastao početkom devedesetih oslikava se u razgolićenim muškim i ženskim telima zalivenim alkoholom sve do besvesnog stanja i često ta muzika navodi na nasilje, prevaru i javašluk. U zanosu dve, tri note i nekoliko stihova, kao rečenica koje se obavljaju svakodnevno, pa tako i u pesmi, vrca se svim i svačim, od mišica do nekoliko najjačih tuča. Ludilo od zabave, a sutra po aspirin ili za smirenje bensedin.

Traži se ljubav. I treba ljubav da se traži, ali se ovako nalazi sve osim ljubavi. Nalazi se dreka, buka, kurvarluk, česte svađe, suze, plač, ubistva, samoubistva... Muzika bi trebala da pomogne pri tegobama, da olakša i da  izvuče iz problema, da čovek ne misli, da se stvarno opusti, a ne da uz pomoć muzike, nekom polomi rebra, nekog napastvuje, siluje... Turbofolk je nastao u vreme velikih nasilja, sada se živi u miru, mogao bi i da izčezne. Žalosno je gledati našu decu, kako znaju sve kurvanjske (ne kafanske,  ne starogradske) i navijalačke reči napamet. Žalosno je što već tako mali, imaju takvu muzičku kulturu. Žalosno je i sramotno za jednu državu da tako nešto pospešuje i da za tako nešto ima novaca da se odlično reklamira, da neizbežno velikoj većini takav razvrat ulazi u uši, pa se ispuštaju te reči i počinje to da se radi i veruje u iskrivljene puteve. Muzika je pre svega umetnost i čovek je muzikalno stvorenje i trebalo bi da neguje taj sluh. 

Mnogo godina je prošlo od nastanka nasilne muzike kod nas. Glasovnim nadjačavanjem, deranjem se nadjačala muzika koja oplemenjuje. Velika većina ljudi u našoj državi je na ovom stilu muzike. Jedan od velikih filozofa, Konfucije, je još pre nove ere, rekao da muzika oplođuje klice vrlina koje čovek nosi u srcu. Dobra muzika je značila red, a loša nered u državi. Iako se često neki ljudi protive da se ovakva muzika proizvodi i pušta našoj deci i omladini, sve je više i više ovakvih razgolićenih izvođača i izvođačica, sve je više onih koji bi rušili i palili. 

Opšte stanje u mnogim državama, što se muzike  tiče, je slično kao što je to kod nas. Možda u nekim krajevima je malo više upakovana, ali je poruka jasna. Mnogo se više reklamira i ulaže u lošu i nekreativnu muziku nego na pokretljivu, lepršavu, umirujuću, koja bi bila u skladu sa čovekom i evolucijom, u skladu sa civilizacijom i savremenošću. Raznih žanrova, sa raznolikim temama već ima mnogo. Neki žanrovi su uvek isti, neki imaju vrste i podvrste, ali ovo novonastalo u Srbiji je doprinelo lošijem i jadnijem životu. Ljudi u našoj državi ne zaslužuju takvu muziku, a i ne ide uz njih, ne stoji im, prevulgarno je, ružno i agresivno. Sada baš nema mnogo izbora, većinom se sluša turbofolk i strana muzika koja je u sličnom stilu, komercijalna. Dobro se ulaže u reklamu, bez obzira šta je, važno je da se dobro plati. 

Muzika je i promenljiva i ples je promenljiv, a reči bismo mogli mi menjati. Dovoljno bi bilo, pre nego li se izusti i jedna  pesma, samo malo razmisliti o rečima. Možda bi se za početak, postideli. 

Romana Klem

Komentari

Komentari