Foto: 
Nebojša Glogovac

Puž

Postoji devojka na sedmom spratu...

Ona svira klavir i peva čudesne arije,

sretnem je kod lifta, providna je i krhka.

Pritisne dugme,

Melodiju, ugledam nešto mi govori, ali nema usta.

Uvek nosi drugačiju školjku oko vrata, ali vrat nema

Uvek ide unazad, plaši je prošlost.

Tu je oprezna.

Pije kafu iz malih šoljica.

Uvek je sama, ali skuva dve.

Nekad vidim njen veš na terasi i posteljinu za dvoje.

Ali ona je puž i u svoj dom ne može primiti gosta.

Ona leže rano, ja ostajem budan do kasno i posmatram je kako spava.

Ustajem u jutra rana razmišljajući o samoći

i slušam muziku sa sedmog sprata.

 

 

Posvećeno Nebojši Glogovcu - 09.2.2018

Komentari

Komentari