Kultura i umetnost

Autor Milan Neđić

Ne reči, ne pokreti, misli, nevidljive, vrele, pune zlobe, bilo kakve, samo da su misli. One kao magnet, privlače odbeglo, ludo, divlje, sve i svakako. Misli. Oslobođene, besposlene, odlutale, umorne...

Uvek su me vodile po razvalinama, kroz mračne ulice, u najdublje iskopane tunele, u podrume iz kojih se nije nazirala svetlost. Oduvek sam ih voleo, priželjkivao, tragao za njima i uvek dolazile su slike misli iznenada, lovile me nespremnog, zbunjenog. I zaustio bih, i dobijao bih odgovor – „ Tražio si nas, tu smo...“

– Danas je na tebe red, mili – reče Ivana, pokupivši sudove od ručka i spustivši ih u sudoperu. 

– Ako ti tako kažeš. – uzvratio sam i odgegao se do kuhinje da pristavim kafu. Kako se nikad ne zabroji, zavrteo sam glavom. 

Septembar 1992.

Svet

Autor Milan Neđić

-----------------------

Beznađe, očaj...koje još reči mogu, a ima ih previše, opisati stanje nemoći. I tada, pohrlimo sebi u tami sobe, u skrivanju, u bekstvima ili poželimo sličnog. Da upućujemo iznova reči, da opisujemo stanje bedačenja koje traje i kome se ne vidi kraj.

Jedne večeri potegao sam malo više vinjaka, lјulјala mi se tavanica kao jarbol na oluji i znao sam da mi u takvom stanju nema izlaska iz kuće. Ako bih se nekako i domogao ulice, po svoj prilici osvanuo bih u nekoj rupi u društvu klošara, manijaka, pedofila, makroa, lopurda, kurveštija, i ostalog polusveta bez kojeg bi policijski poziv izgubio svaki smisao.

Slovo A

Amor Vincit Omnia.

Avo, joj joj.

Ave, G…. morituri salutant.

Ajde.

 

Slovo F

 Jutro me je zateklo tužnog, očajnog.

„Nisi mi poželeo laku noć. Nije lepo... Ja imam skriven život, otvorila sam ti vrata taman koliko je potrebno da ne pređemo granicu ... „

„Oprosti. Ne mogu da kontrolišem sebe. Tražim meru odnosa postojanja. Želim da pokažem da... „

„U redu je. Imam puno obaveza, rad sa ljudima. Znam da bi želeo da ti pišem  o ..., ali to traži vreme. A ti si ozbiljan, dubok, to traži pažnju. Tu sam, nikuda neću otići....“

..................

Pages