Kultura i umetnost

Odmah sam pomislio:"Mrak...šuma..pa ja sam gotov!

Slobodno pusti obe ruke na mene i oslobodi se. Neću da te vežem za sebe.

Krupne crne oči od njega napraviše prazan prostor u univerzumu.

Neojša Obrenović

Hrabra, jaka, prerano sazrela, sada ostavlja utisak odrasle žene.

Odjednom ponor, bezizlaznost, tuga, duboka tuga. Pa da, kažu da je to depresija.

To su ona jutra, ona rana rađanja dana, koji nagoveste da će noć biti puna skupljenih gorčina, poraza.

Šta ja volim? Volim kako me sanjaš.

Uradila je sve, samo joj još krila nisu nikla, pa da doleti po ovom mrazu na grob i postara se za povorku...

Ispred moje zgrade, na početku ulice ima jedno staro drvo u čijem podnožju je napravljena klupa.

Pages