Stara poslovica kaže:“Bog je na nebu, na zemlji kum!“
Da, ta je želja bila njena sve dok se nije pojavio sa željom u očima i probudio u njoj i ostale želje.
Životinje koje lovim su one koje remete balans kruga života, a ja sam čuvar reda isto koliko sam i hranitelj nejakih.
Gledaš je i želiš. Ne vjeruješ joj. Ne vjeruje ti.
Stajala sam sa otvorenim ustima i ukočenim pogledom.
Postoji trenutak koji je večnost između, trenutak koji je sam treptaj, a čini se kao večnost.
U amanet ostavila bih ti reči i dela, od njih se grade najlepše kuće i najtvrđi bedemi zamaka nebeskih.
Devojka za šankom nervozno gleda na sat iznad ulaznih vrata i raspojasano društvo šofera koji su naručili još piva i nemaju nameru da idu...
Kočija je stala ispred njihovog ulaza kad je Srđan neprimetno mahnuo, da potvrdi da su oni.
Duboko na dnu rijeke koja se sporo kreće, ležim, nepomična.