Foto: 
Michael Tyler

Ustavi Srbije (prvi deo)

Razmišljajući o čemu bih pisao, a od mnoštva raznih tema i sadržaja, odlučio sam, da se osvrnem na Ustave iz perioda istorije Srbije, zaključno sa ustavima pre nastanka druge jugoslovenske države. To je period od nekih sto godina, a osnovne karakteristike ustava po godinama izgledaju ovako.

1) Ustav iz 1835. godine "Sretenjski"

Prvi srpski ustav, Sretenjski donet je u okolnostima izvesnosti bune starešina i naroda protiv Miloševe vlasti. Procenivši da nije vreme za sukob sa starešinama i narodom, Miloš obećava ustav i isti se donosi. Ustav je bio poslednja reč liberalizma i demokratije onoga doba, izrađen po savremenim uzorima. Bio je to akt ispred svoga vremena, egzistirajući samo šest nedelja. Sretenjski ustav iako prekratkog veka, ostavio je dubokog traga obzirom da je Srbija zakoračila u evropske ustavne tokove. 

Ustav nije pošteno ni zaživeo a već je bio suspendovan.

2) Ustav iz 1838. godine "Turski"

Za tri decenije trajanja ustava Srbija je formirala državnu administraciju, organizovala sudstvo odvojivši ga od uprave i na taj način udarila temelje modernoj vladavini. Pod Ustavom se donose zakoni koji zamenjuju akt samovolje kneza i sama ideja zakonitosti počinje da prodire, suprotstavljajući se kneževoj samovolji. Iako je bio nedorečen, ustav se pokazao kao pogodan osnov za uspostavljanje trajnije organizacije vlasti i mehanizama ustavnosti. Turski ustav je političkim mehanizmom ukinuo apsolutizam (Milošev) i skromnije nego prethodnik, ali ipak štitio građanska prava pojedinaca.

3) Ustav iz 1869. godine "Namesnički" 

Ovaj Ustav imao je dug, buran politički život promenljive sreće. Ukidan i oživljavan, ovaj Ustav je prvi koji je Srbija samostalno donela. U njegovoj izradi učestvovalo je Namesništvo, Ustavni "svetonikoljski" odbor, nekoliko članova vlade, a ponajviše namesnik Jovan Ristić, da bi ga konačno donela Velika narodna skupština koja je zasedala u Kragujevcu od 10-29.juna 1869. godine. Ipak, za ovaj Ustav, može se reći da je donešen u uslovima gde je društvo bilo politički diferencirano, te su nastali kompromisi između težnji vladara i ostalih političkih činioca. Namesničkim ustavom nije bila zadovoljna ni građanska desnica, konzervativci i krugovi oko dvora, ali ni građanska liberalna levica. Iako nemoderan po savremenim kriterijumima, Namesnički ustav je imao svoj neosporno veliki značaj za razvoj parlamentarnog života u Srbiji.

4) Ustav iz 1888. godine "Radikalski" 

Smatran je pobedom srpskih radikala nad kraljem Milanom, odlučnim pritivnikom parlamentarizma. Taj Ustav koji je bio najviši domet ustavnosti Srbije XIX veka, doneo je u najčistijoj formi podelu državne vlasti pa i parlamentarizam. Skupština dobija pravo zakonodavne inicijative, ali i dalje ostaje jaka monarhova vlast, zadržavši je dalje od apsolutističkog karaktera. Pored odlika parlamentarizma, vrednosti Ustava ogledaju se u pitanju prava i sloboda građana, lokalne samouprave, čime nosi zasluženi epitet jednog od najnaprednijih građanskih ustava Evrope toga doba. Ovako moderan, demokratski Ustav nije trpeo one koji to nisu - tako je kralj Milan, posle dva meseca abdicirao...

Slobodan Osmokrović

Komentari

Komentari