Biznismen
Foto: 
David Levitz

Biznismen

Ti si biznismen. Velika faca.

U poslu si više od dvadeset godina i znaš sve cake. Počeo si nesretnih devedesetih i preživeo. Zato si neuništiv. Tvojih tadašnjih pajtosa nema više u poslu, preveslao si ih i ostao sam na vrhu. Voliš pare, naravno. Ali, ne voliš da se to vidi. Ideš jadno obučen, da neko ne pomisli da imaš nekoliko stanova, placeva i automobila. Izgledaš neugledno, da neko ne pomisli da sina školuješ u inostranstvu, a da ti ćerka divlja u automobilu od 20’000€. Otac ti je prodavao krompir iz sela ispred vrata tvoje firme. Nisi ga puštao unutra. Red mora da se zna. Brat ti je nadničio kod tebe, za manje novca nego što plaćaš druge nadničare. To je OK, pa brat ti je, neće valjda na tebi da zarađuje. Kad ti je otac umro, nije bilo vremena za tugovanje. Posao ne čeka, a sahrane, opela, parastosi i tugovanke mogu da sačekaju. Nije da će stari negde da pobegne. Voliš pare i stipsa si. Kada ideš u kafić, ili restoran, a to izbegavaš, račun platiš do u dinar, bez napojnice. Ostaviš im i metalne novčiće, samo da ne preplatiš.

Sam si sebe izgradio. Otišao si iz rodnog sela za veliki grad, izučio školu i radio u državnoj firmi, a onda si otkrio biznis... Upoznao si ljude i počeo ta poznanstva da koristiš. Oko sebe si okupio nesposobne poltrone, koji će u tvoje ime upravljati sposobnim radnicima. Znaš da ih to ponižava, ali nije te briga. Zapravo jeste, ti voliš da se radnici osete poniženo. Očekuješ da rade dugo, svakog dana. Očekuješ da rade i vikendom i za praznik. Za to ih plaćaš kao da su radili bilo kog drugog običnog radnog dana. Za praznike navučeš šalone na firmu, da neko spolja ne vidi da se radi, pa da te odruka inspekciji. Mada, drukare voliš. Najviše voliš da radnik odruka drugog radnika, pa da tog jadnika onda drndaš pred svima. Onda ga i kazniš, bar 10 posto od plate za taj mesec. Za primer. Znaš da zavise od tebe i voliš da ih kinjiš. Platu im daješ u dva dela, uobičajeno. Minimalac na račun, ostatak na ruke. A taj ostatak je ono za koliko ste se pogodili, plus prekovremena zarada. To prekovremeno ćeš im ti izračunati.

Voliš da im zaradu deliš lično, dok razgovarate. Držiš u ruci kovertu, mašeš im njom ispred nosa i pitaš ih imaju li šta zanimljivo da ti kažu. Neki se slome, većina ne. Onda im daš kovertu, napunjenu desetodinarkama i dvadesetodinarkama, da izgleda deblje. Da se nabroje. A dok izbroje, ako ima manje nego što bi trebalo da dobiju, ti si već otišao dalje. Voliš i da im pozajmiš pare. Posle im to skidaš od plate, iako su pare pozajmili baš zato što im plata nije dovoljna.

Voliš da kukaš. Uvek si u frci i uvek te neko pljačka. Svi poslovi kasne i novca nema nigde. Voliš da postrojiš radnike svako jutro i da im kažeš kako je jako teško i da svi morate da se žrtvujete. Kažeš im i da malo rade, a mnogo puše. Imaš ti kamere, video si. Voliš da ih drndaš, baš voliš. Bio si tako ponosan na sebe kada si smislio kako ćeš im lako smanjiti plate. Kriza je, svugde u svetu. Kriza je i kod nas. Tako si im rekao. A onda si im rekao da ili sami odmah izglasaju ko mora da dobije otkaz, ili da se svima smanji plata za 10 posto. Svi su ćutali, a ti si bio srećan. Opet si ih preveslao.

Pali te to da si šef boljima od sebe. Voliš da imaš školovane ljude u firmi, da bi ih spustio na mesto koje misliš da im pripada. Voliš one sa titulama. Vremena su teška i nema mnogo prilika za posao. Zato ima da ćute i trpe. Pitaćeš ih koliku platu očekuju. Kada kažu, ti ćeš im nacrtati eksponencijalnu krivu kojoj je početak na bar 20% ispod te sume, a kraj je u nebesima. Moraju da znaju da ih čeka mnogo truda da bi dobili ono što žele, a to neće dobiti nikada. Firmu moraju da vole više od svega. Ako se ožene i dobiju decu u tvojim očima su pali. Firma im više nije najvažnija. Ti im više nisi najvažniji.

Voliš da obećavaš. Obećavaš radnicima stanove, automobile, akcije firme. Voliš da veruju da je firma njihova koliko i tvoja. Iako ne veruju kiselo se keze. Drugi posao nemaju, a deca gladna. Kada neko odluči da ode iz firme, bićeš ljut. Izdao te je. Ispričaćeš mu kakve si sve silne planove imao sa njim, da je trebalo da postane prvi ispod tebe, da bi mu firmu i ostavio. Kakav sin, kakva ćerka, samo ti. Onda ćeš mu zakinuti bar pola poslednje plate, jer i treba da pati kad te je napustio. Preživeo si sve promene vlasti i opstao.

Ti si biznismen. Velika faca.

Marko Ekmedžić

Komentari

Komentari