Bus plus kurcšlus
Foto: 
Luka Knežević - Strika

Bus plus kurcšlus

U gradskom prevozu ima mnogo ljudi, mahom sitne boranije, na jednom mestu. Mnogo ljutitih ljudi koji žure na slabo plaćene poslove. Igranje sa pitanjem organizacije i naplate javnog saobraćaja donosi, zapravo, mnogo manje nevolje nego što bi moglo. Mog’o bi sav taj narod iz autobusa ozbiljno i solidarno da se rasrdi. Doveo nam Vesić pred kamere onog kontrolora što mu je neki drski klinac, „verovatno pod dejstvom opijata“, slomio palac.  Drski klinac je i drsko sluš’o muziku (metalike neke, sto posto). I ovaj matoriji svet isto voli tako da se zvučno izoluje, umesto da sluša relaksirajuće predenje „Ikarbusovog“, ili kojeg već, motora, i zanimljive razgovore o ceni blitve na pijaci u bloku, ko je kome seo na mesto, i „brate, realno, brate, vrh, znači ono dao mu ga po znači ekstra! Realno.“ 
U prvoj verziji storije (posle su se popišmanili), kontrolor je krenuo za klincem kada je ovaj izašao iz autobusa i tad su se potukli. Pa, tolika revnost u službi zbilja je zadivljujuća: graniči se sa sadizmom. U sadizam spada i ova stara/nova ideja da se i karte za mesečni prevoz imaju na ulasku validirati. Svi putnici moraju da se  evidentiraju, poslušno, kao ovčice; to nema neke svrhe sem demonstracije moći.

Nova gradska vlast se stalno žali - što na praznu kasu koju su im ostavili prethodnici, što na njihove loše planove i poslovne odluke; ali naravno da im ne smeta da se tim preimućstvima i dalje koriste.  Učinili bi oni i mnogo više, ali Beograđani su mnogo razmaženi, brate:  ’oće decu da upisuju u vrtić, ’oće besplatno i obavezno školovanje, ’oće stipendije za siromašne a briljantne studente, ’oće i dalje da rađaju decu ( da ne veruješ!) i da idu na plaćeno porodiljsko bolovanje, ’oće socijalnu pomoć  za siromahe,’ oće i gradski prevoz koji funkcioniše i koji mogu da plate, ’oće da jedu, ’oće da žive.
E, pa ne može!

Branitelji Bus -pljus po džepu! sistema vele: prevoz mora da se plati, kao i svaka druga usluga. Istina. Ali kad nemaju za ’leba, ljudi gledaju da izbegnu, ako je moguće, sve druge troškove.  Stomak je glavni, pitajte Maslova o bazičnim potrebama ako mi ne verujete. Vlast koja koristi raznovrsne oblike represije nad  ljudima koji nemaju čime da plate prevoz, uskoro će ostati bez ljudi. U autobusima će ostati one robusne, do glave izbrijane nebojše kojima kontrolori ionako ne smeju da traže kartu.

Oni kažu: Grad je pred bankrotom, GSB je pred bankrotom. Svaki dinar mora da se štedi i utera u kasu.

Da bi se to ostvarilo, Grad će:

1) raspisati  tender za prebrojavanje putnika na stanicama kako bi prevoz bio što racionalniji; planira se, naravno, smanjivanje broja autobusa shodno potrebama;

2) angažovati dva-tri puta više kontrolora; 

3) angažovati pet puta više komunalnih policajaca, koji će imati pravo da legitimišu putnike i prinude ih da plate kaznu;

4) postaviti kamere u autobuse  (da ne mož’ niko da bije ljude koji rade svoj posao).

Da li je našoj mudroj gradskoj vlasti palo na pamet da i mi znamo da sve to košta, ili  nas namerno zavitlavaju?
Umesto tendera, prebrojavanja (čitaj: lopovsko birokratskog proseravanja), prosto porazgovarati sa ljudima koji se svakodnevno voze autobuskim linijama. Oni sve znaju - gde se najviše ulazi  i izlazi, u koje doba dana. 

Kako to da se nisu ranije setili kamera zarad bezbednosti putnika?

Onomad kada je nasilnik neprilično dodirivao i hteo da izvede iz autobusa trinaestogodišnju devojčicu, niko nije pominjao postavljanje kamera. Dakle, kamere su dobre samo kad treba da uguraju pare u njihove ruke?

Kamere, međutim, koštaju.

Zar ne bi bolje bilo taj novac iz budžeta uložiti neposredno i cenu prevoza smanjiti?

Ili obezbediti bolje, raznovrsnije mogućnosti unapred plaćenog prevoza?

Komunalni policajci i kontrolori takođe moraju da se plate. I za to idu novci iz budžeta.
I ti će da budu mlaćeni, verovatno. I mlatiće, verovatno, to im je u opisu posla.

Za čije babe zdravlje?

Nije li logično trošiti racionalno, ako nemaš dovoljno?

Učiniti prevoz dostupnijim, tako da narod ne  ropće od muke kad plati kartu, nego da što više ljudi može i hoće da izdvoji taj novac ?

Kamere i kontrolori i validatori i gluposti...

I da, nisam baš luda ni za GPSom, klima uređajima, LED ekranima i elektronskim džidžabidžama, više mi znači da je bus ispravan, da ga ne čekam ko ozebao sunce. Napišite mu „95“ rukom, što se mene tiče; otvoriću prozor kad je vrućina; nećemo da se bahatimo kad je gusto.

Ali nemojte nas, ’leba vam, praviti budalama.

Iva Radović

Komentari

Komentari

Bravo! Odlično, kao i uvek!