Gadi-kadi
Foto: 
Jimmy

Gadi-kadi

Krenuo ja tako u subotu uveče s Djomlom i Icom na pivo u Kornjaču, pa u Munze (konza), u Fest, na svirku, kad ono – neka frka u gradu. Ne da pandur da se skrene iz Dušanove levo, u Francusku. Izvrtim se ja levo-desno; svuda gužva; slovenački autobus sa turistima stao; ne zna čovek gde da se dene, zakrčio saobraćaj... Jedva se uparkiram (naravno, popizdim).

Popnem se do Jovanove; ova dvojica za šankom. Pitam ih šta se dešava.

 - Zveri – kaže Djomla.

 - Kakve, bre, zveri?

- Ma, „Dveri“ imaju antigej paradu – kaže Ica.

- Čekaju na trgu da bude objavljena vest o zabrani prajda – kaže Djomla.

- Zajebavaš?

- Keve mi.

- Čekaju? K'o Novu godinu?

- K'o Novaka...

Međutim – vrag odneo šalu - Zdveri se raziđoše, ne dočekavši zabranu...

Sutradan, gledam fotke sa mitinga, na kome je u prvi plan stavljena podrška porodičnim vrednostima. Jedan visoki klipeta dig'o tri prsta; pa onda, brkati četnik sa bradom, vidno pripit; pa kaluđerica, skroz ufačlovana u crnu tkaninu ko nindža, samo joj nekakve hipsterske cvidže vire napolje...

I dobro, koje su to sad porodične vrednosti u pitanju? – pitam se ja.

Četništvo? O da, to je poznata porodična vrednost. Porodica koju ne predvodi četnik, nije porodica... nego tako... grupa muškaraca, žena i dece, izgubljena u vremenu i prostoru...

 Alkoholizam? To je par excellence porodična vrednost, to svi znaju. Iz nje često nastaje takođe nesporna porodična vrednost – mlaćenje žene i dece.

Šta oni misle? Mnogo su se raspustili? Ovaj mlađi mi je mnogo svilen, k'o peder neki, sačuvaj Bože....

Monaštvo? E to je prava pravcata porodična vrednost. Odeš u manastir, u neku šumetinu, odrekneš se takozvanog greha (seksa) i moliš viši entitet za porodicu.

Vi ćete se sad sigurno pitati: „Ali, kako uopšte nastane ta porodica (kad nema kresanja)?“

Pa zna se – bezgrešnim začećem, stari oprobani metod.

 

Gledam i plakate sa protesta. Jedan mi se posebno dopao.

„Nećemo tatu i tatu.“

A mamu i mamu? Sestru i sestru? Ujku i ujku? Komšiju i komšiju?

 

I tako... Let there be Pride, and there was Pride...

A posle prajda, opet Dveri, prošetaše gradom i povedoše usput nekakve popove, ili likove prerušene u popove, koji su kadili grad.

Da, dobro ste čuli: kadili grad od LGBT populacije, koja i inače svakodnevno šeta tim istim ulicama, utopljena u nas, tzv. hetero-većinu.

Ej, bre, grad koji nije kađen ni od espeeseovaca, julovaca, od ubica koji su ubili predsednika Vlade dr. Zorana Đinđića, u po bela dana i na pravdu Boga... A kade ga od pedera i lezbejki...

Pitam se da li će to sad tako zauvek da traje: gejevi gade - popovi kade; gejevi gade - popovi kade; gejevi gade - popovi kade... ispadaaaš!

 

Inače, ona svirka u Festu, u subotu uveče, bila je sjana. Svirao je klupski bend Hammondeggs u čijem sastavu svira legendarni deda-Bane, hammond-organ, kao i moj kum Duca (da se pohvalim).

Okupilo se malo društvo posvećenika zvučne ikone na kojoj su poneki potez četkicom ostavili mnogi (a među njima):

The Beatles, The Rolling Stones, Credence Clearwater Revival, The Cream, Pink Floyd, J.J. Cale, Janis Joplin, James Marshall Hendrix, Deep Purple...

Gitare su praštale, bubnjar držao “steady”, krigle su pucale od sudaranja u međusobnom, razdraganom „živeli“ – prostor definitivno okađen.

Vojislav Todorović

Komentari

Komentari