Foto: 
Kevin Gill

Globalno otopljavanje, kraj priče

„Ovo je crni dan za Majku Zemlju“, objavio je hipstersko-nerdovski magazin Wired, u drugom pasusu svog teksta. Odlukom predsednika Trampa, Amerika je napustila „Pariski dogovor“, ambiciozno shvaćen program koji bi trebalo da po ceni od 100.000 milijardi dolara do kraja veka smanji globalnu temperaturu za 0,86 stepeni. Amerika se tako našla „na pogrešnoj strani istorije“, kako vole reći oni „levo-liberalni“, jer samo još Nikaragva i Sirija nisu u ovom dogovoru (to je već Wiredov prvi pasus).

Zanimljivo je to isticanje američke izuzetnosti, do koje im je inače neobično stalo. Kada se u Generalnoj skupštini UN glasa da se osudi okupacija Palestine, Sjedinjene Države glasaju protiv u društvu Naurua i možda još jedne ili dve slične zemlje. SAD ne koriste metrički sistem zajedno sa Burkinom Faso i Mjanmarskom unijom. Pa reklo bi se da se oko toga ne diže neka velika frka…

Možda dan i nije tako crn, jer isti Wired u nastavku teksta veli kako velike kompanije „ni za jotu“ neće promeniti svoju posvećenost borbi protiv najvećeg svetskog zla - a to zlo nije islamski terorizam, nije ni glad, a ni umiranje od izlečivih bolesti od kojih umiru milioni izvan zlatne milijarde – to zlo su klimatske promene. Ovoga puta nećemo dokonati koji to interes imaju multikompanije, uključujući i naftaša Exxon (donedavno ga vodio Trampov ministar spoljnih poslova). Mi prosto ne možemo sumnjati da takav interes postoji, jer globalni kapitalizam je vođen racionalno shvaćenim sebičnim interesom (to je ona čuvena protestantska etika, i Maks Veber koga neko u Srbiji voli da čita). Ima ko je plaćen da vodi računa o tome šta se Wal-Martu isplati. Možda je to deo kolača od onih 100.000 milijardi, koji će doći svejedno, kad Trampa impičuju, jer je „na pogrešnoj strani istorije“. Možda je i nešto drugo. A veoma verovatno je razlog za kuknjavu što se najveći državni budžet na svetu povlači iz finansiranja tih sto triliona (kako se to kaže na engleskom govornom području).

No, kakve to veze ima sa proizvodnjom šešira - Amerika može biti „u istom košu“ sa Sirijom i Nikaragvom, znači li to da ceo svet treba da izdvaja tolika sredstva zarad minimalnih efekata, ili možda sutra (pošto to sigurno neće biti dovoljno) „povuče ručnu“ za ekonomski rast „trećeg sveta“, te tako vrati u bedu stotine miliona ljudi!? Dostojevski reče da sirotinja nije greh, ali beda jeste. Možda zaustavljanje ekonomskog rasta NR Kine ne deluje kao nešto strašno (ekonomski rast na nivou EU je oko nule), ali šta ćemo sa posledicama od svakodnevne korupcije do mogućeg građanskog rata?! Postoji li cost-benefit analiza koja bi nam rekla – troškovi dizanja globalne temperature za tri stepena su toliki (ako je čovek za to kriv, a od troškova valjda treba oduzeti i dobiti jer prostrani arktički predeli postaju pogodniji za život, manje se troši na grejanje…), a troškovi sprečavanja nisu samo onih sto triliona (to su samo direktni), nego sa indirektnima su… nije nam rečeno!

Ipak, biće da je najveći argument protiv Trampa upravo ta „usamljenost“, koja uostalom ne mora potrajati. Verovali ili ne, najčešći argument koji čujemo od zagovornika klimatskih promena je upravo taj da postoji konsenzus velike većine naučne zajednice da klimatske promene postoje. Na stranu što su konsenzus i velika većina različiti pojmovi, dokaz u prirodnim naukama nema nikakve veze sa preglasavanjem. Ako je psihologija društvena nauka, možda američka asocijacija psihologa može da dekretom skine homoseksualnost sa liste bolesti, ovde bi trebalo da važe drugačija pravila.

Da li ste čuli za mini ledeno doba? One Brojgelove slike sa zimskim predelima u njegovoj Flandriji su pre realizam nego umetnička mašta. Na zaleđenoj Temzi su se do 1815. skoro svake godine održavali zimski vašari. Ipak je sve to prestalo sredinom pretprošlog veka, pri čemu čovek nije imao glavnu ulogu. Ergo, prosečna temperatura je porasla, a da emisija ugljendioksida nije toliko povećana. Jer narativ „naučne zajednice“ govori da ta emisija preterano raste tek u poslednjih 50 godina.

Ovo je zdravorazumska primedba, koja ne mora biti relevantna. Kvantna mehanika nema mnogo veze sa zdravorazumskim viđenjem obaveštenog laika. Ali je ista dokazana i njene predikcije su primenjene. Ne krije se iza računarskih simulacija i „konsenzusa velike većine“.

Kina i Rusija su u Pariskom dogovoru, jer on nije obavezujući. A neka Amerike malo u društvu Sirije.

Ivan Vukadinović

Komentari

Komentari