Foto: 
Niharb

Google religija

Svi mislimo kako je Google objektivan, odnosno, ne mislimo – guglujemo. Šta ako vam kažem da je Google zapravo religija i to ona koja ima monopol!? Možda biste me prvo pitali koji su njeni vernici – zovu li se možda guglani, guglanci ili guglijanci?!

Da bismo shvatili da takav naziv nije nužan vratićemo se u istoriju. Potpisnik ovih redova zna da je slovensko ime relativno mlado i smatra da naši preci nisu imali zajedničko ime za sebe (neki pominju „Kolovene“ no to je glupost). Tek kad su naišli na ljude drugog jezika, oni su postali Nemci (nemi), dok su ovi sebe nazvali Sloveni (koji međusobno slove). Prvi hrišćani nisu sebe zvali „hrišćani“. Ako bi se već identifikovali, smatrali su sebe Jevrejima, ili jednostavno sledbenicima ranijeg monoteističkog boga…

Kao što su nekada svi na prostorima Evroazije pričali istim jezikom, tako je danas Google „jezik“ pretrage za podacima. Nema „guglana“ jer nema (više) ni „altavistanaca“. Zapravo su Yahoo ili Altavista kao pretraživači poznat pojam tek nekome ko je dovoljno star i ima dobro pamćenje, ili možda istoričaru interneta. A prošla je decenija – Googlejuna 2007. ima 13.748 zaoslenih, a nastao je septembra 1998. (i ovaj podatak je izguglovan, preko Wikipedije).

Kao što su hrišćani sebe s pravom mogli smatrati delom nečeg starijeg, tako i „guglani“ zapravo predstavljaju deo „šireg pokreta“. Tu je generacija milenijalaca, rođenih oko smene milenijuma, koji su prvo postali digitalno pismeni, pa tek onda naučili slova. Zapravo pisana slova su im nepoznata, u nekim zemljama se više ne uče u školama. Međutim na Google su „osuđeni“ i mnogo stariji. Svi mi osvežavamo pamćenje koristeći ovaj pretraživač, a sva je prilika da ako se nešto na Googlu ne slaže sa onim čega se „maglovito“ sećamo, odbacićemo vlastito pamćenje. A ovaj pretraživač ima tendenciju sve manje objektivnosti, i sve više sličnosti sa poznatim nam religijama, odnosno crkvama:

  1. Ima ogromnu moć.
  2. Svesno menja svest svojih klijenata.
  3. Meša se u politiku.
  4. Meša se u svakodnevni život ljudi
  5. Ima svoje dogme.
  6. Proganja jeretike.

Google je 2015. imao 57.100 zaposlenih koji rade u, spolja gledano, idealnim uslovima. Nešto znači podatak da su iste godine bez problema platili EU kaznu od 2,7 milijardi dolara. No to sve nije najbitnije. Microsoft ima dugogodišnji faktički monopol na softver desktop računara, ali nikada se nije proslavio po pitanju interneta. Google ima moć nad samim informacijama! Zvuči orvelovski, zar ne… Mada više podseća na Hakslijev Vrli Novi Svet u kojem su svi srećni, zadovoljni i ne pada im napamet da se bune. Najgore je porobljen onaj ko ne zna da je u ropstvu!

Trebalo bi da algoritmi sami grupišu podatke i budu neutralni. Ali, Google to ne dozvoljava u skladu sa svojim - geslom ne budite zli. Ako bi me zanimalo novinarsko ili naučno istraživanje „Islamske države“, verovatno bih se morao osloniti na drugi izvor, jer Google kad tražiš ISIS preusmerava te na anti-izis sajtove. Možda je to korisno u sprečavanju „radikalizacije“ omladine islamskog porekla (kako li se samo lako „radikalizuju“!), ali Google je otvoreno podržao Hilari u predizbornom sukobu sa Trampom! Čak i mnogo sitnija riba, neko odavde, može platiti da se izbriše iz Google pretraga, tako praktično „nestati“…

Nedavno je radnik Googla Džejms Dejmur otpušten zato što se drznuo izneti mišljenje da se žene i muškarci razlikuju, te da bi to moglo objasniti zašto jednih ima više na nekim poslovima nego drugih. Hipsterski WIRED piše kako je problem što algoritmi češće prepoznaju žene u kuhinji, a muškarce s oružjem. Možda žene (u proseku, čast izuzecima) stvarno zanima više kuvanje nego ubijanje. Možda nije sve posledica „društvenih nepravdi“ i „zlog patrijarhata“!?

Još dokaza? Nekada je bilo „Čitaj Bibliju!“, a ja kažem – Gugluj! Slike. Recimo: „whitewomanwhitechild“, „americaninventors“…

Najzad, šta učiniti? I ja guglujem, čak sam u svom filozofskom delu čitaoce uputio na Google (ako su im potrebne dodatne informacije). Rusi imaju pretraživač Yandex, možda je tamo 2 + 2 = 4 bez obzira na političku korektnost. Onda da jandeksujemo? Evo ja jandeksovao svoje ime i prezime i izlazi mi neki fudbaler. Jaka strana Googla je što ti daje ono što želiš da vidiš, pa malo našminkano. A možda je štos u tome da sve osim onog vezanog za svoj opstanak smatramo relativnim. 

Ivan Vukadinović

Komentari

Komentari