Krivičnopravna zaštita djece – djeca u Siriji kolateralna šteta

Kada bih nabrajao katalog međunarodno pravnih dokumenata koji se odnose na zaštitu osnovnih ljudska prava i slobode svakog pojedinca, a posebno prava djece kao posebne i specifične kategorije zbog starosne dobi i drugih specifičnosti trebalo bi mi mnogo više vremena da ih sve taksativno navedem s obzirom na prisutnu tendenciju demokratizacije i humanizacije društva generalno. Na svakom koraku prvorazredan značaj imaju ljudska prava i slobode uključujući prava osumnjičenog odnosno optuženog. Kada bih čitao sve ove dokumente na međunarodnom i nacionalnom nivou a da neznam stvarno stanje u svakodnevnom životu i šta se zaista dešava, pomislio bih da je na ovom svijetu jedan idiličan društveni i svaki drugi ambijent. Postoji toliko međunarodnih organizacija za zaštitu prava djece. Nacionalni krivični sistemi kroz prizmu međunarodno pravnih dokumenata artikulisanih putem krivičnog zakonodavstva propisuju krivičnopravnu zaštitu djece.

Međutim, gledam fotografiju dječaka u Siriji koji je žrtva hemijskog napada i razmišljam koliko svi ovi pravni propisi imaju smisla, svrsishodnosti, korisnosti ... Koju korist od svih tih propisa ima ovaj dječak u Siriji ... ?! Sasvim je jasno da je besmisleno i raspravljati o pravnim propisima kad oni koji osmišljavaju, kreiraju, planiraju i organizuju ljudsko zlo – zločine, nemaju ravnopravnog partnera s druge strane koji može odgovoriti srazmjerno na ljudsko zlo u kontekstu sprečavanja i zaustavljanja. Apeli, osude, kritike ne mogu zaustaviti destruktivne snage koje imaju podobna sredstva u svojim rukama da ostvare svoje destruktivne ciljeve.  Naravno, prvi i najvažniji dojam koji se javlja jeste da je najlakše „pametovati“ iz udobne fotelje, iz tople sobe sa šoljicom kafe ili čašom soka na stoliću i apelovati za mir, promovisati ljudska prava i slobode i sl. Svi se zalažu i afirmišu mir, demokratiju, humanost i sve druge univerzalne i humane principe i ljudske vrijednosti a u praksi odnosno svakodnevnom životu imamo haos. I još veći problem od Sirije jeste činjenica da se ljudska destrukcija ponavlja na različitim geografskim tačkama, u još gorem i destruktivnjem obliku. Djeca opet plaćaju cijenu, ni kriva ni dužna. Niko ih i ne pita da li žele i trebaju normalno i sretno djetinjtvo, edukaciju, igru i zabavu, druženje sa svojim vršnjacima, putovanje ... Djeca u Siriji trenutno brinu kako sačuvati živu glavu, pronaći hranu, vodu za piće, kako se sakriti na bezbjedno mjesto, kako opstati. Djeca zapravo ne razumiju politiku, političke odnose, ali osjete sve na svojoj vlastitoj koži. Međunarodna zajednica svaki put osuđuje, apeluje, humanitarno interveniše, ali nema preventivno-zaštitne mehanizme u praktičnom smilsu da spriječi ili zaustavi ljudsku destrukciju ili ljudsko zlo. Deklarativna opredijeljenost međunarodne zajednice za međunarodni mir i sigurnost bez konkretnih i preventivnih mehanizama zaštite kao i njena pasivnost ne doprinosi misiji mira. Ljudska destrukcija mora imati srazmjeran odgovor. Opet se vraćam na Sirijskog dječaka koji je žrtva hemijskog napada i dolazim do veoma jasnog i jednostavnog zaključka da svi pravni propisi kako na međunarodnom tako i nacionalnom nivou bez konkretnih preventivno-zaštitnih odgovora praktične prirode u praksi predstavljaju „mrtvo slovo na papiru“. Danas je žrtva dječak u Siriji i nažalost mnogobrojna djeca, njegovi sunarodnjaci na tom geografskom području a ko može dati bilo kakve garancije da se sve ovo pa čak i još destruktivnije neće ponoviti sutra na nekom drugom području ?!  I zato pravni propisi bez realnih pretpostavki za njihovu provedbu u kontekstu neposredne operacionalizacije i materijalizacije u praksi, odnosno, svakodnevnom životu, ne mogu imati očekivane ili željene efekte. Sve dok djeca širom svijeta budu žrtve i kolateralna šteta evidentno je da pravni propisi nemaju svoj smisao. Afirmiše se i promoviše mir, osnovna ljudska prava i slobode svakog pojednica, načelo jednakosti, vladavina prava, demokratija, humanost a paralelno s tim se usavršavaju oružja i oruža koja su još ubojitija, razornija, ulažu se ogromna novčana sredstva za izradu oružja, vojnu industriju ...

Primjer Sirijskog dječaka opominje čovječanstvo da mora nešto konkretno učiniti ... Pasivnost, odnosno, ne činjenje je saučešće u ljudskom zlu i destrukciji...!!!

Doc. dr Sadmir Karović