Foto: 
webtreats

Lifestyle by Zorranah

Od poslednjeg Sajma knjiga u Beogradu, Zorannah (ah! Kako to svetski zvuči) je apsolutni hit u svakom smislu. Prvo zbog svoje knjige za kojom su devojčice poludele, a koju ja, iskreno,nisam čitala, pa ne bih dala sebi za pravo ni da je komentarišem. Pre toga, bila je u centru pažnje zbog svog bloga i nekog blamiranja u, čini mi se, Milanu.

Blog sam pogledala. O modi je. Tačnije, o odevanju. Fotografije dobre, odevne kombinacije takođe. Sem toga, ne vidim ništa drugo što bi je svrstalo u red onih koji su pozvani da pričaju o načinu i kulturi življenja, sem ako se isti ne svodi na fotografisanje u nekoj odeći, manje ili više skupoj, sa namontiranim pozadinama iz kojih vire sve poznate svetske građevine, što kod mladih izaziva čežnjive uzdahe i budi želju za obilaskom tih mesta, radi kupovine, što doprinosi formiranju slike o nekom lepom i lagodnom životu. Lifestyle na visokoj nozi!

Što se knjige dotične Zorannah tiče, bila je naprodavanija na Sajmu, a statistika je i dalje na njenoj strani. Kažem, nisam je čitala i ne mogu da tvrdim da li je dobra ili loša, ali da se pretpostaviti o kakvoj vrsti literature je reč. Da, baš o onoj iza koje stoji čitava industrija zaglupljenih ljudi i njihovih naraštaja predisponiranih da krenu stopama svojih predaka; svih onih koji blogovanje smatraju zvaničnim zanimanjem a blog doživljavaju kao firmu.

Životni stil, (pardon, lifestyle), koji ona promoviše, koliko sam shvatila, oslanja se na silikone i pomodarstvo, pa se ne ustručava da pokaže kako to izgleda kad se napumpana lepotica nađe na velikom minusu u mondenskom zimskom centru, pa se silikoni u ustima i na licu smrznu. Na ostalim delovima tela su zaštićeni, nisu izloženi spoljnoj temperaturi, na čijem nivou i IQ pojedinih njenih vatrenih obožavatelja.

Način života, stil, kako god zvali sve ono što je objedinjeno u izrazu lifestyle, u suštini je filozofija, ali ne banalna i površna, servirana u dnevnoj i periodičnoj štampi, a što je najbolje, postoji odavno. Nisu ga izmislili blogeri, novinari i ostali kvazi profesionalci u različitim oblastima.

Normalno je da su nam interesovanja u različitim periodima života-različita. Čovek traga za onim što ga zanima, traži sebe u  onome što mu je dostupno, što mu se nudi. Mladalački bunt, odbacivanje nekih normi i uspostavljanje sopstvenog sistema vrednosti je uobičajena pojava i ne može se od tinejdžera očekivati da bez pogovora prihvati sve što mu se kaže ili da ispuni šta se od njega očekuje, jer svet van kruga porodice diktira uslove kojima se moramo prilagoditi; život se ne odvija samo u okviru kuće, nego i van nje-na ulici, u školi, u društvu... Malo-pomalo, ličnost se formira a sa njom i životna filozofija individue.

Ako se osvrnemo oko sebe, nemoguće je ne zapitati se: Ko nam vaspitava decu i šta će od njih postati? Šta im se servira kao filozofija kroz medije, dostupnu literaturu i šta bismo mogli da promenimo pa da razvijemo jedan drugačiji, nov, način razmišljanja, gde se stvari sagledavaju sa više strana; gde neće čovek biti (ne)prihvaćen u društvu zbog marke garderobe koju nosi, ili oponašanja nekoga,već zbog svog karaktera.

Površnost može da ima ogromnhu moć! Nažalost...

Komentari

Komentari