Foto: 
Judy van der Velden

Maloletnici kao žrtve i izvršioci krivičnih dela

Ako postoje određeni prioriteti u društvu, a sigurno je da postoje, onda su to bez dileme maloljetnici kao posebna kategorija lica koja zbog svoje starosne dobi zavređuju posebnu pažnju društva, nauke, profesije, javnosti generalno. Preciznije rečeno, to bi tako trebalo biti, a da li je zaista tako u našem svakodnevnom životu, u našem društvu? Da li postoji srazmjeran društveni/pravni odgovor na ovo veoma važno pitanje?

Deklarativno, na društvenoj sceni postoji opredijeljenost da se mladima posveti pasebna pažnja u kontekstu postojanja različitih aspekata koji se neposredno ili posredno odnose na zadovoljenje njihovih različitih potreba u društvu, počev od obrazovanja, zapošljavanja i drugih egzistencijalnih potreba koje njihov život čine sadržajno kvalitetnijim i boljim. U praktičnom smislu, odnosno u svakodnevnom životu, evidentna je jedna sasvim druga situacija, mladi su prepušteni sami sebi: nezaposlenost, rad na crno, odlazak u inostranstvo i, na kraju, put u kriminalnu zonu, izvršenje krivičnog djela,odnosno ulazak u svijet kriminala, najčešće bez povratka. Nažalost, pored činjenice da se maloljetnici pojavljuju kao izvršioci krivičnih djela,nije rijetka situacija da su isti paralelno i uživaoci opojnih ili narkotičkih sredstava kao pokušaj bjekstva od života, da ilegalno posjeduju vatreno oružje kao stvar statusnog prestiža ili da su glavni akteri nereda na sportskim priredbama, hazardnim igrama, prostituciji i drugim društveno negativnim pojavama savremenog doba.

S druge strane, u ovoj situaciji maloljetna lica su istovremeno i žrtve ili potencijalne (buduće) žrtve krivičnih djela u smislu seksualne i radne eksploatacije, nasilja u porodici, vršnjačkog nasilja u školi, sportskim priredbama, na ulic,i kao i drugih krivičnih djela. Sve više poraznih primjera pružanja seksualnih usluga za džeparac i ulazak u svijet prostitucije, sve više upotrebe vatrenog oružja, zloupotrebe opojnih sredstava...

Javnost se probudi iz “zimskog sna“ tek nakon pojave negativne ili štetne posljedice, odnosno određenog događaja koji najčešće izazove i rasplamsa veoma snažan emotivni naboj, koji se na različite načine artikuliše u medijima i društvu uopšte. Svi su pametni, svi sve znaju – „svi generali poslije bitke“. Mediji kritikuju, analiziraju, savjetuju, istražuju... Od događaja do događaja su maloljetnici u centru pažnje, nakon čega neki drugi problem potiskuje ovaj problem i tako idemo svi zajedno opet u krug. Problem se ne riješi nego se samo privremeno sanira, isti problem se privremeno sakrije “pod tepih“ i stvori privid da je problem stvarno riješen. Praktično, taj isti problem je još uvijek prisutan u društvui strpljivo čeka povoljnu društvenu priliku da se pokaže u još destruktivnijoj varijanti.

Šta je suština problema?

Ono što je potpuno jasno i evidentno jeste da se zanemaruje područje etiologije/uzročnosti određene društvene pojave, tako da se uglavnom veoma malo ili skoro nikako ne djeluje na konkretne uzroke koji neposredno ili posredno dovode do nastanka društveno negativne pojaveu vezi njihovog otklanjanja ili bar smanjenja njihovog dejstva. Takođe, nedostaje osmišljen, organizovan, planski, koordiniran, sistemski pristup istraživanja ovog problemaod strane nadležnih subjekata i pojedinaca kao stvarnih autoriteta, tako da izostaju očekivani rezultati u praksi, što je sasvim realno. Dakle, prvo je potrebno definisati, prepoznati i utvrditi uzroke i onda kreirati preventivnu strategiju, kao i konkretne operativne mehanizmepreventivne prirode, uvažavajući realne društvene uslove, okolnosti i specifičnosti. Konkretno, problem je što se mladima servira loše i najčešće nemaju izbora, zapravo nemaju mogućnost da na zakonit način obezbjede potrebna sredstva za zadovoljenje svojih potreba. Nesmije se zaboraviti da je korupcija prisutna u svim sferama ljudskog djelovanja i ona samo dodatno frustrira mlade i znatno pogoršava ukupan društveni ambijent za razvoj, prosperitet. Nekritički i olako preuzimamo neke nove modele ponašanja, a zapostavljamo univerzalne ljudske vrijednosti. Mladi su dezorijentisani, neodlučni, bezvoljni, pokušavaju da pronađu sebe... Djelimično su odgovorni i mladi zbog svoje pasivnosti, nezainteresovanosti za društvene tokove i procese, pa čak nepostojanja volje da pokušaju da iniciraju i kreiraju određene promjene u smislu stvaranja pozitivnih društvenih procesa, da se izbore za svoje mjesto na aktuelnoj društvenoj sceni i postanu glavni akteri u procesu odlučivanja.

Mladi zaslužuju i trebaju normalan život... Ništa više, ni manje... Ali ne može preko noći...

Mladi zaslužuju i trebaju priliku da pokažu ono što mogu, znaju i hoće...

 

 

 

Komentari

Komentari