Foto: 
Martijn de Valk

Marginalac na auto(e)stradi

Uvek to tako bude.

Mali, bezimeni, nigde dokazani, večito marginalni čovek, postane deo mašinerije koja dobije vlast i misli Ecce homo koji će da konačno zadovolji sve svoje želje.  (Čuj mene, ecce homo?! Al’ ajd neka ga! )

Prvo kreće junačenje, pominjanje zasluga, pokazivanje snage mahanjem knjižice i brojanjem rana, a onda i direktan obračun sa komšijom jer je proterao traktor preko brazde, sa šalterskom službenicom jer je pravila pauzu kad je stigao na red, sa smenjenim rukovodiocima  jer... Aj dobro, na njih se uvek i svako ljuti i po defoltu ih ne vole.

I naravno, počinjanje svake rečenice ličnom zamenicom:

- Ja sam se žrtvovao, danima i noćima nisam spavao. Ja sam doveo xx birača, lično. Ja sam omogućio da...

Jedino lično je, u stvari, to bezlično koje i dalje ne dobija suštinski kvalitet bez obzira koliko visoko naš marginalni revolucionar odskočio na lestvici.

Možeš se popeti na tron, ali to te ne čini kraljem. Samo, ruku na srce i tih je kraljeva bilo svakakvih, a spram cara i tropar.

Naš marginalac nema ni ime ni prezime, on je uvek bio neko iz mase. Deo mase, podoban i podložan.

Samo je umeo da bude poslušan, da se prešalta kad je potrebno i uvek na oku onima kojima može da zatreba. Nikad nije imao problema sa kičmom, na jedno oko uvek bio budan, čekajući taj poziv koji će mu promeniti život.

I onda samo odjednom, odskoči malen duhom, a veliki u masi, ni kriv ni dužan:

- Sad smo mi vlasti!

Mi, zvuči moćno, nebrojeno, opasno... Mali marginalac se dohvatio autostrade i vozi svoju životnu želju da pokaže onima ... Onima što su ga stalno sa visine gledali jer nema dovoljno škole, jer sluša turbo narodnjake, jer mu je osnovna literatura sportska strana novina…

A u suštini, on je možda i skroz dobar lik. Dobar za strugom, u radnji, dobar u polju.

Samo eto, kad je vlast pogana zaraza.

U raspodeli novodobijene moći on sebe odmah vidi na najvišem položaju ili odmah do…

- Vidi- kaže, - Što ja ne mogu da budem predsednik opštine?

- Možeš! Sve je moguće. Možeš i da budeš predsednik države. I astronaut!

Ali, da ipak budeš najbolji u onome što stvarno znaš? Šta misliš o tome? 

Violeta Živkov

Komentari

Komentari