Foto: 
Autor nepoznat

"Olimp" u tesnoj koži

Kultni dijalog Rahele Ferari i Jelice Sretenović u filmu „Tesna koža“: „Ovo sve same noge i gola dupeta, a gde je glava?/Glava otpada!/Kako otpada, otpala ti dabogda?“ možda i najbolje oslikava polemiku domaće javnosti o kontroverznoj predstavi „Olimp“ kojom je počeo ovogodišnji „Bitef“. „Šok-predstava“, kako kritika u najkraćem opisuje komad belgijskog multidisciplinarnog umetnika Jana Fabra, očekivano je probudila bujicu strasti – em zbog toga što traje čitav dan, em zato što su glumci goli. A, golotinja i njome neretko podrazumevana gologuzija, u Srbiji su vazda bile povod za polemiku i sukobe.

Tako smo otvarajući „Bitef“ po pedesetprvi put, doživeli i to da se mediji i društvene mreže „zapale“ raspravom o pozorištu, ali i to da se u najširoj javnosti jedno umetničko ostvarenje uporedi sa rijaliti-programom. Tačnije, zbog golotinje u predstavi „Bitef“ je dospeo u isti koš sa „Zadrugom“ i „Parovima“.  I dok je, tu i tamo, iskrsao i po neki komentar koji se ticao stvarne kritike Fabrovog „Olimpa“, najviše je bilo onih koji su se bavili isključivo golotinjom. Čini se da se narod nikad nije toliko interesovao za pozorište, i možda bi to one koji ga zaista vole i obradovalo, da po ko zna koji put narod nije promašio temu.

Nisam gledala „Olimp“ i ne pada mi na pamet da napišem jedno slovo o tome da li je predstava dobra ili loša. Sve i da je najveće đubre koje je ikad odigrano na daskama koje život znače, ne mogu, a da se ne zapitam – šta nas to toliko žulja kod golog dupeta (ili penisa)? Činjenica, i jedno i drugo iskače sa svake druge naslovnice i televizijskog programa, pa kad se dogodi u pozorištu – zašto bi to bio neki skandal? Zato, barem za mene, nisu toliko sporni komentari o tome kako je to „isti đavo“, koji samo potvrđuju da imaoci takvog mišljenja o pozorištu nemaju pojma. Takvi, razume se, pre znaju za Macu Diskreciju nego za Jana Fabra, i naravno – njima je poznatiji broj njenog brushaltera nego tema tamo nekog „Olimpa“. Taj deo javnosti, moram priznati, nije dužan nikome da polaže račune za to što mu je ukus takav. I ne treba ga osuđivati. No, oni koji zaslužuju da se pokriju ušima su gospoda, kojima je golotinja naprasno postala strašna, koji daju sebi za pravo da budu pozorišni kritičari, a zauzimanjem stava kako je goli gluteus glumca u „Olimpu“ skandalozan koliko i dupe dotične Diskrecije dokazuju kako sa pozorištem imaju veze taman koliko i Fabre sa gospođicom  iz „Parova“. Znate, to su oni koji u pozorište idu da bi se opustili i videli nešto lepo. Valjda je pojam teatra rezervisan samo za smeh i narodno veselje, a umetnost kao takva ne bi trebalo ni da ima drugu svrhu sem da uveseljava narod. O tome da je njena uloga da provocira u službi društvenog otrežnjenja ili skretanja pažnje na određena pitanja – ni govora. Golotinja je pornografija i tačka. Zato je sramota da jedan pozorišni festival istu promoviše! I zato smo svi pozvani da pljujemo i  njega i predstavu i reditelja i glumce, koje nije bilo stid da se skidaju goli i vitlaju penisima.

Od moralnog posrnuća jednog društva daleko su opasniji licemeri sa oreolom svetaca. Ako već znate da decu ne donose rode i savršeno funkcionešete u svetu u kome vam Željko Mitrović poručuje da „promenite kanal“ ukoliko vam smeta Maca Diskrecija, onda  -  dalje ruke od „Olimpa“. Ma koliko bila simpatična filmska scena u kojoj mami Mite Pantića nije jasno zašto je neko fotografisao samo noge i gola dupeta njene posrnule podstanarke, sistem u kome su noge i gola dupeta sramota, samo je bolna potvrda da nismo daleko odmakli od Pavićevih tragikomedija, a da smo, uprkos svemu, svetlosnim godinama daleko od „Bitefa“. Zašto bi nam inače toliko smetala golotinja, u svakodnevici koja nije ništa drugo, do – čista gologuzija?

Komentari

Komentari