Foto: 
autor nepoznat

Plavuša

Srpski deminutiv za modricu na oku – plavuša, a oslikava svo prihvaćanje iste kao normalne pojave, pogotovo na ženskom licu. Takođe jasno stavlja boju modrice ispred značaja iste.

Podsmešljivo, bez gađenja, plavuša zabacuje senku na ono što joj je predhodilo, a to je divljački čin nekog jačeg, bahatog, iživljeni testosteronski udar nekog manijaka na nežnoj koži ženskog lica. Ako mislite da je novi zakon smanjio broj palvuša varate se. Iako je napisan po najmodernijim evropskim standardima, samo je naveo one koji farbaju da se bolje ušanče, a one ofarbane da se povuku u dublju pozadinu, jer šta će narod reći, palanka će brujati, jezuci će palacati. Retko koji će biti kraći od zmijskog. Savremena Srbija tek je iskoraknula iz srednjevekovnog crnila, još se topuzi klate sa pojasa.

Neke stvari su konstanta, ona pouzdanost na koju uvek može da računa slikar ovakve modrice. Prva istina je žrvin poraz. Obeležena je, vidno oplavljena, poražena je. Žrtva se okreće samoosudi, sama je kriva, jer je izazvala reakciju koju je mogla da očekuje. Čačkala je mečku. Tražila je - dobila je i stotine drugih uzrečica koje prate plavušu kao loš zadah nesreće u očekivanju.

Ako prijavi nasilje žrtva je u opasnosti od odmazde krvnika. Ako ćuti – opet je u opasnosti da nasilje nad njom eskalira.

Kada se šalite sa ovakvim povredama i dajete im nadimke, samo terate žrtve da se još dublje povuku u svoju sramotu. A, sramota je na onome koji svoj bes I nezadovoljstvo ne ume da iskaže na drugi način no udarcima. I setite se da svaki takav udarac koji se prećuti vodi u sledeći. Kraj mnogih plavuša je nadgrobni spomenik.

U Srbiji je u prethodnih deset godina ubijeno više od 320 žena u slučajevima porodičnog ili partnerskog nasilja, a u tu statistiku čak ne ulaze žene koje su preminule od posledica dugogodišnjeg trpljenja nasilja ili čija smrt ne dospe u medije.

Od 30 žena koje godišnje stradaju, svaka treća je nasilje prethodno prijavila, a njihove ubice opet su najčešće bili supruzi i partneri.

Dva slučaja porodičnog nasilja 2017. godine uzdrmala su Srbiju.Tada je ubijena žena u ulazu Centra za socijalni rad na Novom Beogradu. Posle toga, u Požarevcu je partner ubio ženu, koja je sat vremena ranije bila u prostorijama Centra za socijalni rad i molila za pomoć.

Više od 400 dece u Srbiji ostalo je bez majki u poslednjih osam godina zbog ovih zločina.

„Nema svrhe prijavljivati nasilje ako znate da će nasilnik i dalje moći da vam naudi", objašnjava Lacmanović.„Strepimo da zakon nije mnogo promenio."

Zaštitnik građana je 2016. godine proveravao 14 slučajeva porodičnog nasilja i utvrdio da je neka državna institucije napravila propust u - čak 12. Na slične propuste naišao je i dve godine kasnije, kada je zakon uveliko bio na snazi.

Podaci Autonomnog Ženskog Centra pokazuju i da je 2018. godine zabeležen manji prijava žena na porodično nasilje.

Komentari

Komentari