Foto: 
The Swedish History Museum, Stockholm

Starleta

Bubi nije bila glupa devojka i nikako joj se ne bi desilo nešto nepromišljeno i van kontrole. Naučila je sa dvadeset i dve godine da bude oprezna, ali i odlučna u želji da ostvari svoje zacrtane ciljeve.

„Bejbe, čeka te slava! Vidi kakva si, ma ima da uspeš u čemu god hoćeš! Mlada si, igraš božanstveno, pevaš...onako, ali da se to sve korigovati, ne brini! Samo me slušaj, treba ti neko da te usmerava. Treba ti, maco moja, menadžer, a to sam ja!“rekao joj je jednom prilikom Cane Mag, od bratovog prijatelja prijatelj, pa od tog prijatelja neki dalji rođak ili sestrić od tog rođaka...nebitno! Iako  je sve to izgledalo malo čudno bila joj je jedina veza sa šou biznisom, a ona je imala nameru da uspe.

Igrala je u klubu i niko nije smeo da je pipne. Zadovoljna svojim statusom „netaknute“ i ohrabrena raznim obećanjima, poklekla je jednog dana. Posle dva meseca ubeđivanja Cane je uspeo kod male.

„Vidi, on može da ti pomogne! Boli te uvo mico, zgodna si, fala bogu, malo se naguzi, istrpi, jebi ga, posle mu traži šta hoćeš! Hajde, bre, pa i da mu popušiš, boli te! Ti si na konju, a? Hoćeš? Hoćeš! Jeeeeee! Ljubi te brat!“ Posle sat vremena stigla joj je poruka, ime, prezime, adresa, kratko objašnjenje gde treba da ode i koliko ima vremena za tu akciju, kao i saveti da ništa ne pita, samo to da odradi i eto, biće neke šanse, čuj šanse, otvoriće joj se vrata slave i uspeha, ali sigurno!

Sutradan. Bubi se nervozno vrtela između potpuno istih zgrada u nizu. Jbg, ponela je mobilni, ali naravno, baterija je bila istrošena i nije mogla ponovo da vidi Canetovu poruku. Počela je da se priseća...da, to je taj broj zgrade, u redu, drugi sprat, joj kako beše prezime Cerić, Merić, Erić...evo ga , pa da Erčić! Zvoni tri  puta kratko! Niko se ne odaziva. Još jednom! I, otvoriše se vrata. On se pojavio, sanjiv i zbunjen, rekla bi ona, ali zgodan, hvala bogu!

„E, ćao! Bubi!“ reče ona ne gubeći vreme, zakoračivši u hodnik, spontano ga pruženom rukom odgurujući da bi zatvorila vrata „ja stvarno nemam puno vremena, pa, daj da to obavimo što pre! E, lepa ti je gajba, uuuu vidi što ti je ovo dobro, a tek gitara, kuuuul, znaš da mi se sviđa tvoj stil! Hajde , molim te, požuri, evo, neću više da pričam, sedaj ovde pa da se „uradimo“!“

Marko nije stigao da zatvori usta, a u stvari nije ni reč izustio. Pred njim je stajala zanosna crvenokosa devojka, nešto mu je pričala i dok se još trudio da svesno isprati njen mazni glas, seća se samo da je sedeo na fotelji otkopčanog šlica sa uzdignutim kraljevićem dok je ta, nestvarna, božanstvena devojka insistirala da ga strpa u usta. Ne, ništa nije imao protiv! Miris njenog parfema ga je dotukao. O takvoj devojci je sanjao, odlučna, bez stida, seksi, seksi, najseksiiiiiii! Čoveče, da li ja ovo sanjam? Uhvatio ju je za kosu i navlačio njenu glavu u ritmu muzike koju je svirao, rok, rok, rok mi bejbiii! Bubi je odlično odradila posao i malo više nego što je trebalo. On je njoj bio zgodan, a ona čudno napaljena, pa su se posle nekog vremena našli goli na podu, on na njoj, ona na njemu, bio je to seks u kome su oboje uživali...

Posle nekih sat vremena Bubi se tuširala u svom stanu. Mobilni je bio na punjenju. Uporno je zvonio. Najzad je, još nasapunjana, izašla iz kupatila i besno dohvatila mobilni. Nije uspela ništa da kaže, samo je čula Caneta kako urla „Gde si, bre, pič.., što me zajeba? Bane Tetovaža te čeka celo jutro da dođeš, kao što smo se dogovorili. Sad će bre, da dođe do mene, jebaće me naopako! Kako sada da mu stvorim dvesta evra koje mu dugujem? Isključila si telefon mačko, misliš da sam ja od juče? Ma, ubiću te, kučko jedna lažljiva...“

U sred rečenice ona prekinu vezu. Sledila se, da li zbog toga što je bila mokra ili je to bilo od straha? Nevažno, ali zamisli se za tren šta sve čovek mora da proživi da bi uspeo...

Marko je u to vreme pričao svoj doživljaj drugarima iz benda. Naravno, niko mu ništa nije poverovao. Jednog momenta je sa poda podigao dugu crvenu dlaku. Neoborivi dokaz.“Uuuu, jebo te!“ ote im se jednoglasni uzdah. „Care, blago tebi!“

E, a kako je Cane prošao, bolje da ne kažem...

Komentari

Komentari