Foto: 
mizmareck

Trgovina ljudima – staro u novom „ruhu“ ...

Čovjek je voljno i društveno biće koje kreira društvene odnose, tokove, procese i pokušava da harmonizira i uredi sve segmente ljudskog djelovanja koliko je to realno moguće. Ljudska priroda je nepredvidiva pa često skrene i u destruktivnost. Mračni dio ljudske prirode se paralelno usavršava sa opštim progresom društva i evolucijom društvene i pravne misli.  U svim periodima ljudske istorije postojale su ove dvije sukobljene tendencije, neprestana borba između ljudskog dobra i zla. Opšti utisak je da ljudsko zlo nekako diktira tempo, ide korak naprijed, baš za jedan korak bježi ljudskom dobru. Zakoni koje opet obični čovjek osmišljava, piše, kreira čovjeku daju pravnu sigurnost, bar toliko da zna i da je svjestan da na ovoj planeti postoji pravo, pravda, pravičnost odnosno neko i nešto što kontroliše i koriguje, utvrđuje i sankcioniše. Koliko profesionalno i zakonito taj posao rade oni kojima su povjerena javna ovlaštenja je krucijalno pitanje. Idealna kombinacija da postoje zakoni koji su kompatibilni sa potrebama čovjeka/društva i da su oni kojima je povjerana primjena propisa stručni, odgovorni, profesionalni, moralni... Trgovina ljudima je društveni i pravni fenomen/realitet koji egzistira kroz istoriju, vjerni pratilac čovjeka, ništa novo ...

Nekako je čovjek uvijek pokušavao da ispolji svoju destruktivnost na način da zloupotrebom nečijeg prava obezbjedi sebi više nego što mu pripada. Identična je situacija i danas sa trgovinom ljudima, čovjek opet samo na perfidnije načine pokušava da kroz različite oblike eksploatacije drugih ljudi dođe do svog konačnog cilja – profita. Upravo ti oblici eksploatacije drugih su se s vremenom mijenjali, usavršavali, unapređivali, mijenjali i dopunjavali. Ako uzmemo kao primjer seksualnu eksploataciju kao posebno izražen modalitet trgovine ljudima potvrdićemo tezu da su se kroz različite periode načini operacionalizacije u praktičnom smislu prilagođavali određenim društvenim, ekonomskim, kulturološkim i drugim uslovima i okolnostima (djevojka na poziv, noćni barovi, eskort dama ...). Naravno, cilj je uvijek bio isti – ilegalno sticanje profita. Trgovina ljudima je specifična upravo zbog činjenice da se sa najmanje rizika može doći do cilja odnosno profita koji je u konačnici osnovni smisao inkriminirajućih ponašanja. Mobilnost modernog čovjeka, poroznost granica kao i  ukupan tehničko tehnološki napredak, opšti proges generalno omogućava pojedincima i grupama da u svijetu kriminala osmišljavaju za njih najpovoljnije i najjednostavnije načine operacionalizacije kriminalnog cilja. Moderno društvo već odavno zna za ovaj fenomen, nekad okreće glavu od njega, nekada pokušava da riješi ovaj veoma važan društveni problem a nekada i pasivno posmatra pa se čak nekada može steći pogrešan dojam da je to samo jedan od normalnih obrazaca ponašanja. Dakle, trgovina ljudima nije ništa novo, staro u novom ruhu...samo su se s vremenom mijenjali i prilagođavali modaliteti, pojavni oblici trenutnim društvenim uslovima što je za očekivati i u narednom periodu.  Ratovi, oružani sukobi bez obzira na njihovu prirodu, motive i obim kao i svi drugi oblici ljudske destrukcije uključujući sve načine prinudnih migracija su izazov za krijumčare, trgovce ljudima ili bolje rečeno trgovce ljudskim sudbinama. Međunarodna zajednica pokušava da pronađe adekvatne mehanizme preventivne zaštite ali uprkos setu međunarodnopravnih dokumenata koji se odnose na osnovna ljudska prava i slobode svakog pojedinca ovaj fenomen egzistira kao takav, prkosi svim ljudskim naporima usmjerenim na njegovo suzbijanje. Strategije, različiti planovi i programi u vezi suzbijanja trgovine ljudima bez konkretne akcije nemaju svoju svrsishodnost, osim deklarativnog „pokrića“ da se nešto radi na tom planu.

Posebno zabrinjava činjenica da su žrtve trgovine ljudima u smislu seksualne eksploatacije veoma često na dobrovoljnoj osnovi pristale da uđu u svijet prostitucije odnosno pružanja seksualnih usluga za novac bez primjene sile i bez prisutnosti elemenata prinude od strane posrednika koji na ovaj način eksploatacije zarađuju značajne novčane iznose. Uslijed ekonomskih kriza, nezaposlenosti, opšteg beznađa i drugih faktora uglavnom egzistencijalne prirode, veoma često mlade osobe na ovaj način pokušavaju da dođu do osnovnih sredstava za zadovoljenje svakodnevnih životnih potreba. Bolesno društvo nije u stanju da se izbori sa društveno negativnim pojavama pa tako i sa trgovinom ljudima iz veoma jednostavnog razloga a to je zato što država i društvo nisu u stanju da otklone uzroke ili bar smanje njihovo dejstvo. Naravno, nije ni moguće iskorijeniti ovu negativnu društvenu pojavu ali je svakako tendencija smanjenja prisutnosti i zaštita svakog pojedinca, posebno djece, imperativ današnjice.

Sve se može, kad se hoće...pitanje je koliko hoćemo...

Doc. dr Sadmir Karović

Komentari

Komentari