Foto: 
Above

Zatupljenje

Previše stvari na ovom svetu aktiviraju alarme za uzbunu, a u zavisnosti od toga da li ih ljudi čuju ili ne čuju delimo ih na normalne i otupele. Kada se pitamo zašto sve više ljudi postaje sve zatupljenije - odgovor je zapravo jednostavan: naše uho se može prezasititi konstantnim jakim zvukom tako da ne čuje tiše zvukove koje je do pre početka konstantne izloženosti bukom moglo da čuje, naš jezik možemo prezasititi prezačinjenom ili preslatkom hranom koja sadrži agense za jaču stimulaciju receptora ukusa, tako da kada jedemo blažu hranu ne možemo joj osetiti ukus, na sličan način funkcionišu i ostala čula, a na taj način čini se da funkcioniše i um.

Bez mnogo polemisanja i trošenja ove teme na teorije zavere, jasno je da otupelost zavladala svetom i da to sigurno pojedincima odgovara. Možda postoje vladari iz senke, tajna društva i sl., ali obzirom da imamo različite oblike i uzroke otupelosti i da to neko jako dobro koristi za svoje političke, ekonomske, biznis i kakve god hoćete ciljeve jasno je da se ti pojedinci nekako profilišu da upravljaju tom nekom sferom i tom nekom ciljnom zatupelom grupom. Dok je svaka revolucija predstavljala upravo ono što možemo izjednačiti sa alarmom za uzbunu koji je pokretao mase koje su se realno osećale ugroženom, i u tom stanju ugroženosti bile spremne da se brane, zatupljivanje sada predstavlja namerno prezasićivanje nekim sadržajem kako se mase ne bi pokretale i ne bi imale želju da se brane od realnih opasnosti.

Da bi takav sistem bio održiv potrebno je ga premazati lažnim pacifizmom tako što će se reč revolucija satanizovati, pa čak i sankcionisati, zatim demokratijom koja je idealna za vladavinu nad zatupelom masom, a i sama ima blago zatupljujuće dejstvo, a onda treba dodati malo (iluzornog) liberalizma kako bi se ljudi zabavljali time što im je dato malo „slobode“ uz sjaj, bljesak, glamur, vatromet i svime što preterano nadražuje čula. To je ravno situaciji kada se beli pacov nađe u slobodnom polju, a onda mu se odjednom puste svetla veoma jarkih boja, uz zvukove koji su mešavina psihodelije, zvukova propuštenih kroz helijum i raznih drugih jako nadražajnih zvukova, na koje on reaguje veoma izgubljeno na slobodnom polju tako što počinje haotično da se kreće velikom brzinom sve dok ne krene da se zaustavlja krećući se sve tromije do uginuća i pored toga što se svetla i zvukovi gase. Eto to nam se dešava. Serviraju nam se skandali, senzacije, glamur, lažni sjaj, kič, šund u svim vidovima, umetničkim, političkim, ekonomskih, kojim god hoćete, a kad se sve slegne mi smo i dalje tromi do odumiranja. Kao što je pacov u eksperimentu osetio prezasićenje svih čula do te mere da mu se ugasio svaki instinkt za preživljavanjem, tako se i naš um našao u zatupljivanju do izumiranja bez ikakve želje za borbom za život. Konkretno, balkansko zatupljivanje, naročito na prostoru bivše Jugoslavije započeto je Titovim kvazi-komunizmom. Narod je tada odjednom iskočio iz opanaka u lakovane cipele, što je predstavljalo kulturološki šok na koji nije bio spreman. Potom bombastična prilika za rad u zemljama Zapadne Evrope i zaduživanje kroz kredite kako bi se narod zaslepeo novcem.

Dok su Rumuni na primer bili mnogo realističniji, gde Čausesku nije dozvoljavao da se narodom manipuliše novcem, glamurom, televizijom i sa dobrim razlogom nije otvarao granice svoje zemlje upravo da narod ne bi doživeo šok posle kog neće moći da se oporavi jer su oni u svojoj zemlji imali preča posla. Trebalo je dosta raditi u zemlji, popravljati, peglati unutrašnje stvari, a istovremeno je narod morao biti spreman i svestan opasnosti od Sovjeta. Pošto je Tito koketirao između Istoka i Zapada, Sovjeti su više puta tražili razloge da i na nas izvrše invaziju kao što su to učinili sa Čehoslovačkom, ali jugoslovenski narod nije bio toga svestan jer je već bio zatupljen, kao što nije bio svestan da će se dogoditi građanski rat i cepanje Jugoslavije, a i to je bio samo pretposlednji ili malo pre pretposlednjeg trzaja već nesvesnog pacova na samrti koju ni ne oseća.

Sadašnja vlast predstavlja poslednju sekundu umirućeg pacova. Nama ne treba revolucija jer više nismo sposobni za to-nama treba vaskrsenje!

Radmila Stolić

Komentari

Komentari