Savremene tkalje
Foto: 
Âtin

Savremene tkalje

Ljudi širom sveta olako ocenjuju da je knjigovodstveni posao dosadan, nemaštovit, neprivlačan i da se sastoji od sedenja za kompjuterom i ubacivanja podataka. Moram da posvedočim da je ovo sasvim neosnovana predrasuda, koja štetno utiče na mlade ljude da pogrešno izaberu svoj životni put i upropaste ga u nekim ekstremnijim zanimanjima.

Knjigovodstveno umeće ima svoju daleku istoriju u mletačkim trgovačkim rabotama, dakle vrlo je staro i časno zanimanje. Najsličnije je tkalačkoj primenjenoj umetnosti, jer ako ste ikada ušli u knjigovodstvenu agenciju, pored jednolikog i udruženog brujanja kompjutera, mogli ste čuti pravilno kucanje na tastaturama i videti (najčešće) žene kako ne skidaju oči sa svog rada, baš kao drevne tkalje.  Sličnost sa tkanjem razlog je što ovaj posao najčešće obavljaju žene, jer nijedan muškarac ne uspeva dugo da prati ritam tkanja, a da mu ne pomanjka testosterona. U okviru ovog posla, muškarci nalaze svoje mesto najčešće kao šefovi ili kuriri-dostavljači.

U suštini knjigovodstvenog zadatka jeste jedna čvrsta i nepromenjljiva potka koju dobijate od Poreske uprave, Narodne banke, Zavoda za statistiku itd. Vaš zadatak je da umetnete u tu potku određene numeričke šare, tako da zadovoljite estetske kriterijume kako klijenta, tako i navedenih ustanova. Osnovna potka u knjigovodstvu naziva se Bilans stanja i on predstavlja sve ono čime klijent raspolaže: zgrade, oprema, postrojenja, avioni, kamioni, novac, potraživanja, plasmane i slično, naravno, prevedeno u brojeve. Ovu vrstu ćilimčeta ekonomisti zovu i „Aktiva“: aktiva mora da bude dovoljno rastegljiva da zadovolji uslove za dobijanje kredita od banaka, a po potrebi i da se skuplja na kritičnim temperaturama i pod nepovoljnim uslovima, kao što je slučaj prodaje aktive da bi se namirila poreska dugovanja. U suštini, umetnost knjigovodstveno-tkačka se sastoji u tome da na vreme i po želji klijenta jednu od tih šaru proširi (dodavanjem ukrasnih nizova pod stavkom, npr. Osnovna sredstva) ili skupi postupkom amortizacije, obezvređenja te šare. Nije to lak posao,  vreme ističe, nestrpljivi klijent čeka u banci vaše izveštaje, direktor vam diše za vrat, a vi, kao i svaki smrtnik, kao i svaki ljudski faktor, pogrešite...i onda se raspara i naličje ćilimčeta, nazvano „Pasiva“: ne valja vam posao, morate sve ispočetka! Mnogi je biznismen zažalio što je u osnovna sredstva navodio nevidljive zgrade i koristio poreski kredit, a pri redovnoj kontroli ispostavilo se da je...knjigovođa-tkač kriv! Mnogi je knjigovođa zakukao nad svojim zanatom, poštujući visoke estetske norme isključivo svog klijenta! Mnogi je poreski inspektor pojeo u kafani više nego što može i odneo u torbi više nego što sme, da je potpuno zaboravio na bedno ćilimče koje je trebalo komisijski da oceni! Toliko znoja, suza i krvi natapa vaš plemeniti ručni rad, da je zaista dostojan da bude opevan (i okukan)!

Ali, vratimo se na drugi deo posla, to jest njegovo naličje. Naličje ćilima uobičajeno se zove „Pasiva“ i sastoji se od nacifranih opštih tema, takoreći ekonomskih toposa: Kapitala i Obaveza. Umetnost tkalje ovde dolazi do vrhunskog iskušenja: svaku numeričku šaru lica - aktive povezati sa odgovarajućom šarom naličja – pasive, tako da njihov sveukupni zbir bude nula, a da dobit bude što sitnija šara, jer ona automatski postaje osnova za druge ćilime, Bilans uspeha, Poreski bilans, Statistički aneks i sl. koji se daruju Poreskoj upravi i Centru za bonitet, najkasnije do kraja februara svake godine. Od kraja godine, pa sve do februara naredne godine rade tkačnice punom parom, kuckaju izliveni nokti po tvrdim tastaturama u ujednačenim ritmovima, paraju se potke, kontrolišu se šare i njihova podudaranja, prenose se osnove na sledeći rad...Pravo je zadovoljstvo zaviriti tada u neku malu tkačnicu, ispunjenu ženskim smehom i parfemom i složnom pesmom koja prati ovaj težak rad...tu zvrndaju telefoni, trepere ekrani, slažu se brda papirnih ćilima, usijavaju se žice i tastature, pucaju mreže, psuju se programeri i IT stručnjaci, zavitlavaju se poreznici i inspektori – ma, prava radnička idila!

O, vi nezahvalni umovi, koji niste svesni korisnosti ovog starog ručnog zanata! Toliko je cenjen, da je pri svim državnim institucijama otvorena po jedna ovakva tkačnica, gde se prenose uspešni radovi vrednih tkalja! U Poreskoj upravi tkalje ubacuju iste šare u iste potke, u Narodnoj banci, Agenciji za privredne registre – takođe. Rad jedne kreativne žene-tkalje iz knjigovodstva tako prenose desetine i stotine drugih žena i održavaju tradiciju zauzimanja bespotrebnih radnih mesta. A bez tradicije, nemamo ni budućnost.

Sanja Simić

Komentari

Komentari