Plutaj Evropo!
Foto: 
European Parliament

Plutaj Evropo!

Istorija Evrope je naizmenično krojenje. Od ratova do imperija i suprotno. I svako je stanje prolazno. Stara dama je izgubila svetski primat. Sadašnja EU je skup antagonizama svedenih na minimalni zajednički činilac. Trpljenje.

Nemamo namere da se bavimo analizom, Za i Protiv. Jednostavno, evro-fanatika kao i evro-skeptika je podjednako. I u zemljama Unije i u Srbiji.

Postoje u svim državama EU stranke, partije i pokreti koji se zalažu i bore za principe različite od trenutno vladajućih shvatanja i principa u istoj. Njihovim dolaskom na vlast, promenio bi se odnos snaga. Te stranke jačaju i hrane se na pogrešnim koracima briselske administracije, na neispunjenim obećanjima, nametnutim  zakonima, neadekvatnim rešenjima i rastućoj socijalno-ekonomskoj krizi. Kao za inat, nesposobni svih zemalja za nerešena unutrašnja pitanja recept traže u prinošenju žrtvenog jarca. A to je uvek prst uprt na stranu. U druge. Na konfliktne situacije u okruženju. Juče Balkan, danas Sirija i okruženje, Ukrajina itd.

A od početne ideje o združenim evropskim narodima koji iza sebe ostavljaju ratove i zajedno grade prostor za suživot, sadašnja EU je postala nemačka ispostava, a sama Nemačka je produžena ruka SAD-a, u stvari Trojanski konj američkog ekspanzionizma.

Najveće zlo u Evropi u poslednjem veku je bila i ostala do dan danas, Nemačka. Denacifikacija je samo delimično urađena. Oficiri Vermahta i SS jedinica su uživali u svojim penzijama i početkom 21-og veka. Posle Drugog Svetskog rata, mnogi su se razlili u masi i doprineli ekonomskom uspehu ponovo nadahnute Nemačke, uz obilnu američku finansijsku pomoć. SAD su primile i udomile veliki broj nemačkih nacista od kojih su mnogi iskupljivali svoju prošlost radeći na razvijanju oružja za masovno uništenje u raznim programima pri Pentagonu. I titoistička Jugoslavija je koristila nacističke usluge. Najpoznatiji primer je generalni sekretar UN, Kurt Valdhajm. SS oficir koji je ostao u žalosnom pamćenju srpskog naroda Kozare, a koga je Josip Broz ćutnjom amnestirao prošlosti radi trgovine interesom i korišćenja istog u svojoj igri duplog agenta.

Sa druge strane, trend migracionih kretanja jug-sever i istok-zapad, ucrtava novu kartu nama poznatog kontinenta. A opet, klimatski uslovi za koje čovek snosi osnovnu krivicu pokreću i druge migracione pokrete. Na taj način klimatske, političke i ekonomske izbeglice masovno naseljavaju stari kontinent. Mnogi na nova migraciona kretanja gledaju kao na revanš kolonizovanih. Osnovni pravci kretanja migranata su zemlje bivših kolonizatora, Engleska i Francuska, ali i Nemačka, Italija, Belgija, Holandija. Neke od ovih zemalja i dan danas drže pod svojom kapom teritorije na drugim kontinentima, dok drugima uskraćuju pravo na život na svojoj zemlji. Kosovo i Metohija. Tako se danas EU, na primer graniči sa Brazilom, jer su francuska i holandska Gvajana u Južnoj Americi u koje ilegalno ulaze pripadnici domorodačkih plemena iz sliva Amazona. U većini slučajeva žene pred porođajem ulaze u te zemlje, da bi novorođena deca svojim dolaskom na svet, po EU zakonima pomenutih država, po mestu rođenja postali Francuzi ili Holanđani.

Da li u EU privlače vrednosti o kojima nam se redovno iz Brisela mantra, ili je u toku proces kretanja modernih varvara, borba za puki opstanak, preživljavanje? A i koje su to vrednosti kojima se danas diče E-unijati, ako znamo da se priča svodi na sve manje slobode, na sve više restrikcija, na manje zaposlenosti, na više poreza i nameta, na manje raspodele, na više nametanja? Evropljani se trpe, ali ni to više neće dugo trajati. Jaz između zemalja je sve veći. Nerazumevanje severa i juga, neprihvatanje istoka od strane zapada i kolosalna, svima neprihvatljiva birokratska briselska fabrika sterilnih zakona dovode građane Unije u beznadežno stanje.

Građani su prezabrinuti, a države hvataju različite koloseke i EU voz koji se kreće različitim brzinama sve više postaje realnost. Vozne klase koje su ukinute krajem sedamdesetih za vreme Evropske Zajednice, vraćaju se u opticaj i udobnost svih zamenjuje sigurnost jednih, jednakijih, najvećih u toj zajedničkoj kući. Mali neka se snađu sami.

Šta može da očekuje Srbija u tom okruženju?

Zaposlenje za 3 miliona ljudi? Veću prosvećenost građana? Sveobuhvatnu primarnu zdravstvenu uslugu? Vladavinu prava? Sve pomenuto ne zavisi od Unije nego od nas samih i to je jedina tačka sa kojom se slažem sa evro-birokratama koji nam dele lekcije, dok primaju previsoke plate i nadoknade. Od nas. Od načina raspodele. Od političke volje.

Danas je Evropa stari jedrenjak usidren u luci nezaštićenoj od vetrova. Jedrenjak za paradu i slikanje, nesposoban da se otisne na pučinu, vetrovima napuni jedra i krene u nove avanture.

Neka me Istorija opovrgne!

Dragan Pajović

Komentari

Komentari