Foto: 
Đura Greenfish/Osvald Tomović, redizajn Livia Jovanović

Zastave na pola koplja

Još jedna akcija besmisla u nizu mnogih dosad viđenih je udarna vest današnjeg dana. Ako zaboravimo na činjenicu da će i ovaj događaj biti brzo zaboravljen, mnogo toga u ovoj priči je više nego nelogično. Pa, da krenemo redom.

Zemlja u kojoj živi deset posto Arapa, a na obodima Pariza čitava naselja istih, osmorica (?) boraca „Islamske države“ je odlučilo da pokaže zube onim istim Francuzima koji bombarduju po Siriji. Zvanično, to je njihov razlog. Francuzi su šokirani (?), jer prosečni građanin te države nije svestan toga da armija njegove zemlje ratuje šta samostalno, šta u sklopu vojnih alijansi, po celom svetu. Njihov predsednik, a i cela politička nomenklatura se poziva na to da je to čin rata i zbog toga su zaveli „vanredno stanje“. Dakle, ratni su uslovi i oni su zatvorili granice da im neki Arapin ne bi utek'o. Znači, ratno stanje u Francuskoj. Za državljane naše zemlje to nije nikakva novost, jer svako malo njihova ratna dejstva se ovde osećaju.

Osmorica napadača je pokazalo pored svojih političkih ubeđenja jednu drugu, vrlo bitnu stvar. U Francuskoj osmorica naoružanih, odlučnih ljudi može da ubije skoro stotrideset ljudi i da rani još više uz prostu upotrebu pešadijskog naoružanja i to na ne manje od šest različitih lokacija. I to pored svih njenih obaveštajnih i ostalih službi bezbednosti i ratnih jedinica koje se uvežbavaju po celom svetu. Osmorica.

Ratno stanje u Francuskoj je naravno i susedne zemlje stavila u stanje uzbune, te njihove komšije savetuju svoje državljane da ne idu u Francusku bez preke potrebe. A u svojim zemljama su viknuli „Uzbuna“ i zaveli takođe mere vanrednog stanja. Tako smo došli do toga da se sirijski ratni sukob preneo u Evropu.

Pripadnici ISIS-a najavljuju i dalje akcije, a francuski zvaničnici najavljuju odmazdu, jer su osmoricu napadača shvatili kao objavu rata protiv njihove mile im zemlje. Zanimljivo, zar ne? Ceo svet je šokiran, svi saosećaju i svi su odlučni da im se pomogne na sve moguće načine.

Pariske bolnice su aktivne u ratnom programu, jer  „ratne povrede zahtevaju ratnu hirurgiju“, a pritom objavljuju da su sve žrtve identifikovane. Solidarnost građana Pariza se pokazuje tako što se na poziv za dobrovoljnim davaocima krvi javilo više ljudi nego što je potrebno.

Sve to se dešava upravo sad dok čitate ove redove, a implikacije ostaju nedorečene ili neizrečene. Šta znači ako se bombaš-samoubica podigne u vazduh pored stadiona na kom se igrala prijateljska utakmica zemalja koje čine okosnicu Evropske unije i ako se u tom trenutku na tom stadionu nalaze visoki zvaničnici istih? Šta to, primer radi, može da znači za ekonomiju tih zemalja, ili recimo za saradnju sa drugim zemljama, jer ne zaboravimo da je ekonomski procvat Evropske unije zapravo nastao tako što su ukinuti pogranični režimi. Šta to dalje znači za slobodu kretanja, ako uzmemo u obzir da su svi gradovi koji su u kontaktu sa glavnim gradom Francuske u nekoj vrsti vanrednog stanja? I mnoga druga pitanja (poput odnosa zapada prema istoku) ostaju potpuno po strani, jer u ovom trenutku je „ratno stanje“.

Naravno da je pored debelog, malog ministra spoljnih poslova na razgovor sa francuskom ambasadorkom u našoj maloj zemlji otišao i žvalavi predsednik vlade da još jednom pokaže svoju sveprisutnost, a bogami i osećajnost. Naravno da je sadašnji ministar unutrašnjih poslova sa doktorskom disertacijom za koju mnogi i danas tvrde da je plagijat i ovu situaciju iskoristio da mobiliše još više ljudi u policijsko-obaveštajni rad. I naravno da je prećutao u svom vanredno humanom obraćanju javnosti da spomene činjenicu da se preko makedonske granice prebacuje preko pet hiljada “izbeglica” dnevno na teritoriju zemlje Srbije. I to iz istih onih zemalja iz kojih su i pripadnici ISIS-a.

Sve to uzimajući u obzir ne čudi da su građani počeli da optrčavaju ambasade i druga mesta koja treba da izraze francusko prisustvo i da se tamo sa cvetom i svećom u ruci poklone predstavnicima one zemlje koja je pre manje od dve decenije sa svim svojim partnerima bombardovala Srbiju. I da u znak solidarnosti osvetljavaju zgrade bojama njihove zastave i da proglase trodnevnu žalost koja će biti iskazana u vidu zastava spuštenih na pola koplja. A dok to rade da primaju izbeglice iz čijih redova potiču teroristi.

Komentari

Komentari