Foto: 
Doug Bowman

Hibridni kapitalizam

Za nas koji smo rasli u vreme socijalizma, kapitalizam je bila reč ravna hororu! I pored toga što su mnogi odlazili da rade u zemljama gde se ta trulež širila, novac koji su tamo zaradili omogućio im je da lepo žive. Od toga da su tamo na “privremenom radu” došlo se do tačke gde se zaključilo, i pored nostalgije za svojim selom lepšim od Pariza, da se od lepote i mirisa u Jugoslaviji ne živi. Umesto objašnjenja, uljudno su se smeškali i pričali kako se, bato moj, kod Nemca ili bilo kog drugog trulog kapitaliste, radi, bre!

Sa druge strane, opijeni mirisom državne svojine i poznatog načina ophođenja prema njoj, mi smo uživali u svom neradu, sve dok voljeni drug nije zajeb’o nekoliko miliona stanovnika i umro. Eto ti ga sad! A mi mislili da to njemu ne može da se desi.

I dok se kapitalizam, onako truo, širio, dotle je naše mirišljavo bratstvo i jedinstvo počelo da slabi. Venulo k’o cvet. Dobro, opale mu latice koje smo bratoubilački podelili, čisto za uspomenu, a nama u Srbiji ostala drška. Sasušena, ali uspravna. Nema šanse da njoj nesto procveta, ali dršku ne damo! U inat trulom kapitalizmu! Patentiraćemo naš sopstveni, i nakalemiti ga na našu dršku.

Ničija nije gorela do zore, pa ni kapitalistička neće. Evo, već slabi, samo što ne priznaju! Nemaju hrabrosti da svoj kapitalizam uporede sa našim, a imali bi mnogo toga da nauče. Na primer, kakav je to kapitalizam gde se radi do šest sati? Pride, radniku se redovno daje plata, uplaćuju doprinosi za penzijsko i zdravstveno osiguranje, a ugovor o radu je najnormalnija stvar.

Kakav je to kapitalizam gde ne može bogataš da se iživljava na prodavcu koliko mu je volja, nego mora da poštuje radno vreme i čeka na red? Ne, ne ide to tako!

U kapitalizmu radnik mora da izgleda jadno, bedno, da bude izrabljen maksimalno. Radno vreme od devet ujutru omogućava da decu isprate u školu ili odvedu u vrtić, i da produže na posao. Kolima, naravno, ili udobnim autobusom u koji ne upada sneg ili kiša, što je apsolutno nedopustivo.

Kakvo napredovanje, učenje, kursevi, usavršavanja? Ma, sve to poludelo pod stare dane. Sad mu došlo da uči, da sramoti i sebe i porodicu. A žene? Kakve su to žene kojima muževi pomažu u kući i oko dece, a one, povrh svega, zaposlene?

Pravi pravcati kapitalizam koji neki iz čiste zlobe zovu mutirani, nastao je, kao što rekoh na sasušenoj dršci sa koje se nekad širio opojan miris bratstva i jedinstva. Ta sasušenost daje mu posebnu dimenziju. Nije truo kao ovaj klasični, već cveta, uprkos zakonima razuma, prirode, univerzuma, kako god… To je naša odlika, ustvari, nešto što nosimo u genima – iz inata, pa makar i naopako! Nepromišljeno, pa kud puklo da puklo! Zdravorazumsko postupanje je princip trulog kapitalizma, a taj nećemo.

Ne znam, nekad mi bude žao tih ljudi koji rade samo posao za koji su se školovali i koji, pretpostavljam vole. Oni nikad neće iskusiti čar branja malina, čišćenja po kućama ili drugih poslova za sitne pare. Logika je jedanostavna. Ako smo mogli da završimo fakultete, onda ćemo moći, još lakše, da se bavimo bezveznim poslovima, a ove nepismene, što rade na dobrim radnim mestima, ustvari, guramo u vatru, čeličimo ih. Da vide, bre, da nije lako imati zvanješ i koliko su blagosloveni u svom neznanju.

Još  ne mogu da se načudim, kako to da u trulom kapitalizmu ne kapiraju da je normalno nemati struju, vodu, pare, a da je normalno imati pse lutalice po ulicama, gomilu đubreta kraj puta i neobrazovanog predsednika? Jeb’o ti narod gde u bolnicama rade lekari koji nisu kupili diplome i gde inženjer ne vozi taksi.

Strani investitori nisu slučajno navalili da dolaze u Srbiju. Hoće da “prepišu” naš model kapitalizma. E, pa ne može! Mi ćemo da vam platimo, radite, radiće i naš narod za vas, i to za džabe, ali naš patent ne damo! Neće nas zajebati, kao što nikad nisu ni mogli, jer ako mi rešimo da dođemo da radimo u tim  njihovim zemljama, moraće da plate to zadovoljstvo. I penzijsko osiguranje, a mi ćemo živeti lepo, čisto da im dokažemo da je njihov model kapitalizma loš.

Komentari

Komentari

Sjajno si ovo napisala Nataša, dostojno Domanovića. Samo, čišćenje po kućama je prilično dobro plaćeno, za razliku od poslova za koje treba školovanje celi život. Evo, ja sam sa ćerkom tražila takav posao preko vikenda, ali ga nismo uspele naći, jer svako ima svoju "ženu". Do taksi dozvole je u Beogradu nemoguće doći, a to zato što je u Beogradu ta usluga bar pet puta skuplja nego u gradovima širom Srbije. Ako taksista u Čačku ima računicu da radi za te pare, beogradski taksista to neće, taman da za dvanaest sati rada ne poveze nikoga. Jedinstven je naš kapitalizam, gde svako radi kako hoće. Tako sam putovala u Čačak autobusom za koji povratna karta košta manje nego za autobus Autoprevoza Čačak. I nije gužva! Neće naš ćovek da daje pare u drugu opštinu, makar mu to bilo na štetu. I tako, samo sam htela da pohvalim članak i tvoj smisao za satiru. Bravo Nataša!

Hvala Neno. Tako nam je-kako je, a dokle će opstajati ovajnaš model kapitalizma,vreme će pokazati.