Foto: 
Jørn Eriksson

Hronika jedne propalanke

Srećnom igrom reči predloženoj od strane drage mi prijateljice, mudre i nadasve nadarene Gage i ovaj tekst se okiti predodređenim naslovom. A reč je o Kraljevu. Za neke je grad, a za kraljevčane je sve više propala palanka iliti propalanka.

Sa svojih šest (6) semafora, prepoznatljivim gradskim trgom i vodoplavnim rekama, Ibrom i Moravom, Kraljevo je usputna stanica migracionih tokova sa juga srpskih zemalja. Preko 100.000 ljudi gravitira ovom administrativnom centru koji se generacijski kao Feniks rađa iz pepela pogrešnih političkih poteza da bi nahranio svojom decom daleke egzotične zemlje na svim kontinentima i širom Srbije.

U Kraljevu ništa ne radi. Živi se od snalaženja, državnog posla i doznaka iz inostranstva. I tako će da potraje jedno vreme, a možda i duže, svejedno, dokle god se Kraljevo ne poveže modernom auto i šinskom mrežom sa ostatkom Srbije i dokle god se Kraljevo ne prepozna kao strateški značajna celina Raške oblasti (ako ta oblast nije obećana nekome) u interesu države. Znamo da bez razvijene infrastrukture nema ulaganja, samo laganja. Iako ni to nije merilo. Novi Pazar je južnije i udaljeniji je od metropole, ali interesno u njega istovernici ulažu. Činjenica je da Kraljevo nikog ne interesuje. Ili skoro nikog, videćemo dalje u tekstu. Priklješteno u sredini između projekata puteva istoka i zapada, privatna interesna zona, Kraljevo plaća danak svom buntovnom i slobodarskom duhu, korumpiranim političarima i utemeljivačima nacionalnog jajarstva, osobama koje smatraju da su Bogom dane, da ne treba išta da rade, čekajući od drugih samo đakonije od kojih je najtraženija ptičje mleko.

Prostakluk i neobrazovanje su svuda vidni i dominiraju u javnom životu iako je broj ljudi sa „diplomama“ na zavidnom nivou. Da je tako potvrđuje i stanje kraljevačke privrede. Uz dužno poštovanje nekolicini nadahnutih preduzetnika koje lokalni političari drže kao taoce za svako javno pojavljivanje i kao siguran prihod za stalno reketiranje, sve ono što bi stotinak (100) ljudi odradilo u većim društvenim organizacijama: od Opština preko EPS-a do škola i vrtića, gomila neproduktivnih vampira, po više njih na jedno radno mesto,  ispija hemoglobine narodu koji se nalazi na ivici opstanka.

Trgovina radnim mestima u društvenoj službi je najunosniji posao i ne čudi sve veći broj stranaka, partija i pokreta koje su se okomile na ovu profitabilnu aktivnost.U tome prednjače brđani i bezgaćani koji su se u Kraljevo sjatili kao obećanoj zemlji. Njihovo krivično delo je trgovina interesima.  Manipulišu beznadežnom omladinom koja još nije pobegla iz Kraljeva glavom bez obzira, preskaču iz jedne političke garniture u drugu, udomljavaju sebe i sebi bližnje, a i sve ostale za pristojnu novčanu nadoknadu od nekoliko hiljada evra.

U širem dijapazonu, nijedna stranka nema ozbiljan program privrednog razvoja i energetske suverenosti, ni za državu, a još manje za Kraljevo. Trka za investicije je neizvesna jer u njoj učestvuju sve zemlje sveta, a neracionalnost srpske privrede nas ne kvalifikuje za bolja mesta, dok od zaduženja kod MMF-a ne može večno da se živi. Otrcana mantra Investitori-MMF najblaže rečeno uvodi zemlju u lavirint zavisničkih i dužničkih odnosa bez ikakve perspektive za samostalan razvoj u slučaju tektonskih političkih poremećaja na globalnom nivou, a oni su u pripremi. Sve se svodi na trgovinu. Kupuju se namere malih investitora sa velikim apetitima, kupuje se vreme sa međunarodnim monetarnim organizacijama, kupuju se fiktivna radna mesta, kupuju seljudi i glasovi, kupuje se Kraljevo. A dobro znate da je potrebna odgovorna  privredna politika, potrebni su razvojno-istraživački centri, potrebna je amnestija na sve akcize, dohotke i poreze za preduzetnike u svim sektorima  u prve tri godine poslovanja da bi se pokrenulo sa mesta, samo pokrenulo samesta. Ko god da dođe na vlast, situacija se neće promeniti hvalisavom retorikom i iluzionističkim trikovima. Rešenje ide preko nadstranačkih interesa i proglašenjem Kraljeva za grad od nacionalnog interesa. Država je ta koja mora da preusmeri sredstva u ovaj obodni kraj Šumadije.  Bez pomoći države tavorenje je jedina preostala opcija.

A država su trenutno dva lika koji se ne slažu po pitanju Kraljeva. Predsednik i Premijer. Ne slažu se po pitanju Predsednikovog savetnika, kosovca Mikića koji podvodi interese u regionu (i ne samo interese) u svoju ličnu korist sumnjivim finansijskim sredstvima sa kojima je emigrirao u naš kraj napustivši okupiranu teritoriju. Građani Kraljeva su zalog tog neslaganja, i dok tomovača odmara u kazanima u kraljevačkom prigradskom naselju Kovanluk na putu za Ratinu, tik uz par medvedića, belog vuka, šakala i drugih vrsta koje sačinjavaju privatni zoološki vrt ove osobe, deca nam se smucaju po svetu, a palanka propada.

Dragan Pajović

Komentari

Komentari