Foto: 
Diwan Magazine

Istorijski revizionizam u Srbiji ili otvorena podrška vladajućoj kleptokratiji

Približio nam se sasvim 16. dan oktobra meseca, dan kada će Beogradom paradirati vojska koja je poražena u 4 četiri poslednja rata, a iz svečane lože će im mahati Vladimir Putin, vrhovni oligarh u zemlji u kojoj su oligarsi na vlasti. Biće tu, oko njega, i naši sitni uzurpatori, trenutni gospodari naših života i uživaće u svojoj beznačajnosti, svome besprizornom i tako skliskom i ljigavom poltronstvu.

Kada je 2004. godine u Skupštini Republike Srbije donet kontroverzni “Zakon o pravima boraca” i kada je kvinsliški četnički pokret i zvanično proglašen antifašističkim, širom su se otvorila vrata za raznolike Olivere Antiće koji će sasvim nadmeno, sa pozicije savetnika predsednika Srbije(!), tražiti da i četnička obeležja paradiraju skupa sa ostalim militantima toga dana.

Po Antićevom dubokumnom mišljenju i neverovatnom vladanju istorijskim faktima, i četničija je znala stati Švabi na rep i, kako veli, da nije bilo hrabrih gerilaca Draže Mihajlovića koji su svojim akcijama sprečili snabdevanje Romelovih trupa, ovaj bi osvojio Aleksandriju i to bi imalo nemerljive posledice na čitav tok Drugog svetskog rata. Nekako mi sve žao časnog pancera i Pustinjske lisice, Ervina Romela, otišao je na onaj svet nikada ne saznavši ko mu je, u stvari, smrsio konce u Severnoj Africi.

Ali, mi smo srećni, jer imamo Olivera Antića da nam potanko objasni kako su četnici bili dobri momci, a partizani jedan bašibozluk, divlji i razuzdani i svakom zločinstvu skloni.

I nije veletupi Antić sam u svemu tome, naravno da nije, sa njim dva junaka po gori (Ravnoj?) jezde, dva imenjaka, dva sokola, dva Radoša … Bajić i Ljušić. Ne znaš koji veća sranja pravi! Da li ovaj što snima budalaštine, a kada se uozbilji još se gorim i glupljim načini, ili ovaj što knjige gebelsovski reciklira, jer je srećom vreme lomača prošlo.

No, hajde da vidimo zašto je to u stvari tako? Kome to odgovara i ko to zdušno podržava? Zašto vladajuća struktura tako veselo koketira sa nasleđem kolaboratora i izdajnika? Šta je u svojoj suštini četništvo?

Ono je peta kolona vladajuće klase, jedna od udarnih pesnica kapitala i rojalističkog beznađa. Pokušajmo da usvojimo istinu koja je više nego očigledna, a i pokojni  Đinđić je to znao, nego se malo blesav pravio za života… Ergo, nema kapitalizma u Srbiji bez rehabilitacije četništva! Otuda sva ova beda revizionizma istorijskog, ispod tih kamičaka gamižu zmije iz prošlosti i na svetlosti dana se šepure, svlak svoj zmijski odbacuju i novim se, modernijim kite.

Gospodaru Vučiću i njegovim parazitima prokletim je potreban takav sraman istorijski kontinuitet, kako bi legalizovali zverske uslove života i ove okolnosti u kojima živimo. U četi je sve moguće, u brigadi postoji disciplina, ima morala i zna se ko šta radi. 

Kolaboracionizam, klerikalno - monarhistički konzervativizam tako postaju legitimni, sasvim svakodnevni i čak dobro došli... Kada smo se već upleli u pljačku svenarodnih resursa i dobara koja su ostala, budimo iskreni, kao nasleđe od onih koji su zbilja pobedili u Drugom svetskom ratu.

No, budimo pošteni na kraju, nije to srpski ekskluzivitet. I komšije Hrvati kroz isti cirkus prolaze, nije ni tamo poštenom svetu lako.

A i globalno se ova zla glupost rasprostire… Govorilo se i govori se o izjednačavanju fašističkih i komunističkih zločina. E, pa to ne može.

Ne može iz prostog razloga što komunizam nije zbilja nigde i nikada postojao u praksi, onako kako su ga u teoriji postulirali njegovi tvorci. To su bile tiranije koje su koristile časno ime komunizma. Komunizam je dečački san, u istoriji pervertiran kroz razne krvave diktature i to je njegov usud.

Fašizam jeste postojao, tačno takav kakvim su ga njegovi ideolozi osmislili, postoji i danas... I nije ga ništa sramota.

Zoran Andrejin

Komentari

Komentari