Foto: 
Ciro Duran

Let iznad kukavičjeg gnezda

Običan čovek ne čita tekstove sa portala Konkretno. Običan čovek je pobedio na vanrednim izborima. Izgubio je onaj neobičan. Različit. Onaj koji se ne prepoznaje u politici stranke koja je dobila većinu. Čovek koji piša uz vetar. Ubeđen u svoja uverenja i prirodno pravo. Onaj koji je pošten i počinje da se pita čemu poštenje. I svakako i druga pitanja mu se muvaju po glavi. Ostati ili otići. Angažovati se ili spustiti ruke. Učestvovati ili se povući. Prilagoditi se i opstati. Zaboraviti sebe, samouništiti se, izbrisati se. Podeliti se na ličnost koja teži ličnoj sreći i zadovoljstvu i pobeći od stvarnih problema današnjice. Srozati sopstveni kvalitet, ljudski kvalitet i dovesti do inflacije ljudskosti u momentu kada se ulazi u poslednje godine druge dekade ovoga veka, a delujemo usidreni u godinama koje su pojeli skakavci.

Uravnoteženija zastupljenost građanske volje u parlamentu Srbije i ulazak u istu novih nasuprot iznošenih patika najviše odgovara onima koji su požurili da pobedničkoj strani upute čestitke podrške. Strancima. Rezultat izbora je jasan. Na lokalnim i parlamentarnim izborima 2016. godine građani Srbije su masovno glasali za strance i njihovo pravo da nastave da nam nameću i uređuju život. Žrtva je zavolela dželata, a zatvorenik tamničara. Nema velike promene od politike koju je vodio doživotni. Spoljni elementi su mu davali pravo da tlači i kroji. Manjini svesnih koji su podržali opciju suverenog života ostaje opcija da iznesu borbu do kraja. Borbu protiv liberalnog kapitalizma i svetskih korporacija uobličenih i u vladajućoj strukturi i onima sličnima koji u busiji čekaju. Ipak jasnija je slika u ogledalu. Većina je podlegla obećanjima. Olimpijski duh i dalje preovladava Srbijom. Važno je učestvovati. Rezultati su sekundarni i ako dođu tim bolje. A bolje je ako ne bude gore. Svakako, kad se dotakne dno teško da može da bude gore. Ne zavaravajmo se. Znamo mi i rake da kopamo. I to smo dokazali. Kopali smo svoje rake ustašama, fašistima i komunistima da nas u njih masovno bacaju, a kopamo ih i danas modernim zavojevačima i osvajačima da nas, uljudnijeg izgleda i sa ispoštovanom formom nanovo pokopaju. Ima i bezdana, raka bez dna koje se čuvaju za takve kakvi smo mi. Specijalna usluga. Samo za Srbe. Što dublje i što dalje. U fosilne ostatke i buduće gorivo za potomstvo.

I surovo mi se nameće jedna istorijska paralela. Vlast koja počiva na podršci spoljnih elemenata svoju dugovečnost zasniva na servilnosti sa jedne strane i dobroj volji platežnih gazda. Trenutno se upravo nalazimo na tom tankom konopu iznad provalije, te istina je, zarad opstanka, da je balansiranje najvrednija umešnost vremena. Održavanje ravnoteže sa motkom u ruci. Višenamenska motka je u našem slučaju najbitniji elemenat, mnogo bitniji od konopa, pa čak i druge strane ponora, koja nam je nametnuta kao cilj. Sačuvamo li tu motku u ruci imaćemo i te kako prilike da je iskoristimo. Najteže nam pak pada što moramo da se prilagodimo i time izgubimo deo sebe što ne garantuje da ćemo to biti mi kada se nađemo na kraju puta. I sa tom činjenicom spoljni elementi i barataju. Zadržavaju nas što duže u tom prostoru bez čvrstog tla gde je potrebno umešno manevrisanje. Svaka izborna i ona pripremna godina utiču na nas, menjaju naš mentalitet. Podložniji smo suštinskim promenama dok čekamo. Prilagodljiviji, glineniji, savitljiviji. Politika alternativnih problema i rešenja. Zamajavanje. Dok se borimo sa ravnotežom da se održimo na konopu iznad praznog prostora prosto zaboravljamo i da smo žedni i gladni. Lična sudbina i opstanak su nam jedini prihvatljivi parametri.

U tom i takvom svetlu sagledavanja iskrivljene realnosti u kojoj se nalazimo gledam i rezultate ovih izbora. Hteli to ili ne, pobednika je više od pobeđenih i to je jedina pouka. Nema kritčne mase nezadovoljnih. Malih ili velikih. Ali, njihov broj nije presudan. Vrlo brzo novi izborni izazovi čekaju i pobednike i pobeđene. Presudno je sačuvati mogućnost za oporavak. Ne bacati sve snage u borbu. Graditi i čekati povoljan trenutak. A istorija nikada ne zakazuje. Prilike za delovanje se pojavljuju redovno i od nas zavisi da budemo spremni da ih iskoristimo.

Držimo čvrsto ove motke kojima balansiramo iznad praznog prostora i upotrebićemo ih sutra. Već znate kako!

Dragan Pajović

Komentari

Komentari