Foto: 
Olga Tomović

Nevreme 1 – Tri, dva, jedan...

Povremeno čitajući ponešto od nekoga mi se desi da u svojoj glavi povedem razgovor sa tim likom i onda mu svašta kažem. Ponekad pohvalim, ponekad pokudim, nekad opsujem, nekad me umiri, nekad mi razigra maštu, a nekad mi se prosto zgadi...

Ali, da ne bih vaskoliki svemir ostavio bez svojih izuzetnih mentalnih dostignuća odlučio sam da svoju misao uokvirim u jedan poduži tekst kojim ću se obratiti koliko čitaocu toliko i onima koji pišu. Dakle, da krenemo.

Da li si svestan toga u kom vremenu živiš? Da li ti je jasno da slepi ne treba da koriste tuđe oči, već izoštren sluh, da gluvi ne treba da koriste tuđi sluh, već izoštrena druga čula, da glupi ne treba da koriste tuđu pamet, već svoje mogućnosti? Da li si svestan da si prevarant, lopov i nadasve odvratno živo biće ako računaš na tuđe kao na svoje, ako kalkulišeš s nečim što nisi stekao i da si tako samog sebe osudio na najgoru moguću kaznu? Da li znaš da time što činiš samo pokazuješ koliko si samozadovoljan i koliki si egoista i da svako misleće biće zna da si najgori idiot u najgorem smislu te reči? Da li kapiraš da te niko ko je ostao iole normalan više ne smatra delom čovečanstva, pa samim tim ni delom sebe, već te samo gleda kao tuđina koji šteti? Nisi? E, pa tako to ide kad se misli samo na sebe...

Taj do posvećenosti nabildovani egoizam koji živiš nije samo tvoja stvar i ne tiče se samo tebe, već utiče na mnoge načine (koje ti naravno ni ne vidiš) na mnoge druge, pa i na one koje nikad nisi upoznao, niti ćeš, jer ti tvoje blaženo valjanje u kaljuzi toliko prija...

Živiš na početku dvadeset i prvog veka po hrišćanskom računanju vremena i ako kreneš od te tačke da pomisliš da to računanje vremena nije niti jedino, niti baš najtačnije (inače ne bi morali na svakih četiri godine da dodaju jedan dan da bi se poravnala računica) onda si već počeo da razgibavaš vijuge i to za početak i nije tako loše. Dakle, počev od toga da je hrišćanstvo samo jedna od preko hiljadu religija ima mnogo drugih razloga da ne shvataš sve što ti se servira zdravo za gotovo, već se ponekad zapitaj da li je sve baš tako kako su ti pričali, kako su te učili i gradili ti misaoni, emotivni i društveni sklop. Vreme je u ovom razmišljanju od izuzetne važnosti, jer je pokazatelj sasvim drugih stvari, a pre svega promena. Da li te promene idu u korist sveopšte dobrobiti ili ne, to je sasvim drugo pitanje, ali činjenica je da su tu, da postoje i da su već izvršile svoj uticaj na život na ovoj planeti. Ne mislim samo na čovečanstvo, već i na druge vrste i na prirodu kao celinu i međusobne odnose raznih vrsta i na posledice po celinu koju ovaj svet čini.

Vremenski tok je neprirodno ubrzan, ili je nekad bio neprirodno spor, što opet zavisi od tačke gledišta. Ali, ono što jeste važno za ovu priču je da moraš bez premišljanja da shvatiš i prihvatiš da struja nije bila korišćena od strane ljudi do početka dvadesetog veka, što sa ove vremenske perspektive znači od vremena tvog pradede. E, sad shvati i sledeću stvar. Pre struje su ljudi hiljadama godina iz generacije u generaciju živeli jako slično u odnosu na prethodnu generaciju. Neki tvoj predak je provodio svoj vek u istim životnim uslovima kao njegov predak, koji je takođe provodio svoj vek kao predak tog pretka i tako jako, jako dugo. Tu se ne radi o tome da li su koristili vunu i lojanicu, već pre svega o tome da su pojmovi bili drugačije raspoređeni. Onaj koji je živeo pre tebe u trideset i osmom kolenu je pojam slobode i ropstva video skoro isto kao i onaj koji je živeo pre njega deset ili dvadeset kolena, jer su uslovi bili slični. Nasleđivale su se ideje, shvatanja i običaji iz kolena u kolena bez ikakvih ili sa izuzetno malim promenama. Sad predoči sebi odakle taj religiozni žar da je sve pod tačkom gledišta večnosti. U vreme nastanka tih danas toliko dominantnih religija se iz generacije u generaciju nije menjalo mnogo toga i tako su postavljali sve kao večite istine, kao aksiome, kao nedodirljivo. Svako dete danas zna da je jedan određeni model telefona samo bolja verzija od prethodne i da će uskoro stići još bolji model, ali tvoji preci tu vrstu razmišljanja nisu gajili, jer nisu imali predstavu o tome da se uslovi menjaju u mnogo širem i obimnijem smislu. Oni su funkcionisali u datim uslovima, kao i njihovi preci i nisu se mnogo zamlaćivali oko toga da menjaju uslove iz osnova, već su živeli po unapred postavljenim standardima. Od izuzetne važnosti su bile sposobnosti i mogućnosti pojedinca, jer samo tako su mogli da se promene uslovi koji su dovodili ili do napretka ili do propasti jedne veće celine, kao što je na primer porodica, ili grad, ili država...

Nema tu neke velike mudrosti. Ljudi su znali kako funkcioniše svet oko njih i znali su pravila igre, pa su ili u okviru pravila napredovali ili propadali, ili su nametali drugačiju varijantu tih pravila da bi se nametnuli ili propali i tako povlačili sa sobom svoju bližu okolinu, a oni zaista veliki i veće celine kao što je narod, a oni najveći ceo svet.

Sad udahni i razmisli. Koji su to velikani koji su predstavljeni kao zli i izuzetno pokvareni u tvom sadašnjem životu, a koji su oni koji su predstavljeni kao blago čovečanstva? Razmisli o tome da li si samo gutao unapred sažvakane istine kao bebi-papu i koliko si puta ozbiljno pomislio da nije sve baš tako kako su te učili, a kad shvatiš da nije, vrlo brzo ćeš shvatiti da su te često pogrešno učili da bi mogli i da te iskoriste za njima znane svrhe u datom trenutku. A ti ciljevi, uzgred budi rečeno, često umeju da budu kratkoročni i potpuno besmisleni u odnosu na stvarnost koja nas okružuje.

Kad počneš da razmišljaš o takvim stvarima vrlo brzo će da ti proradi crv sumnje i vremenom će biti sve jači, jer se taj crv hrani koliko lažima toliko i istinom, tako da ima višestruke izvore prehrane, pa ne može da ostaje isti, već raste. Hraniš ga i on postaje jači i tera te, hteo ti to ili ne, da počneš da razmišljaš, da upoređuješ, da proveravaš, da obraćaš pažnju na stvari koje su ti ranije izgledale beznačajne i usputne, dok se u jednom trenutku ne osetiš dovoljno velikim znalcem da misliš da možeš njime da upravljaš i to ne samo u svom interesu, već i kod drugih. E, tad si najebao, ako si loš karakter, jer ćeš ga koristiti samo za svoje sitnosopstveničke ciljeve i postaćeš kreten sa uticajem. A imaš i drugu mogućnost, a to je da ne postaneš kreten...

Nastavlja se...

Komentari

Komentari