Foto: 
Đura Greenfish / Osvald Tomović, redizajn Livia Jovanović

Patuljci nisu džinovi

Zemlja Srbija je doživela još jedan u nizu poraza na fingiranim izborima. Sve dojučerašnje republike iz savezne bratstvojedinstvene tvorevine su izrazile svoje zadovoljstvo takvim ishodom, kao što su to učinile i “velike sile”. Uporni su i ne odustaju svojim okupacionim metodama da ponižavaju, vređaju i ubijaju narod zemlje Srbije, sve praveći se da “ne znaju o čemu se radi”, jer su Srbi tolike budale da svoje najsposobnije ljude poklanjaju posle svih investicija u njihov razvoj upravo onim istim zemljama koje su mesecima besomučno bormbadovali ovu zemlju.

Saradnja sa okupatorom se nekada zvala kolaboracija i predstavljala je čin veleizdaje zemlje, a danas se to zove “demokratija po zapadnjačkom modelu”. “Izdajnici” su postali oni koji svom narodu žele dobro, a “branitelji naroda” oni koji organizuju privatne policije koje sa fantomkama i motkama sprovode naredbe svojih nalogodavaca. Ispočetka retko, sada sve jače se čuju stare srpske izreke da treba da rade “govnjive motke”, da treba uzeti “oružje u ruke”...

Klerofašistička banda zagreva svojom bahatošću i potpunim odsustvom morala i bilo kakve ljudskosti revolt među ljudima. Oni se ukopavaju u rovove na ivicu kojih su stavili svoje fantomizirane policajce da ih brane. Rovovi sve dublji, spremnost sa obe strane sve veća. Narod koji je ćutao progovara, oni što su govorili razmišljaju o tome da bez konkretnih akcija više ne može doći do promene, a političari se grabe za koji dinar iz budžeta u koji ne uplaćuju, niti na bilo koji način pomažu u tome da se popuni.

Zadužuju ne samo Srbiju sadašnjosti, već i budućnosti. Svim silama se upinju da poklone svojim gospodarima što veći broj budućih robova, jer ljudima ovde uskraćuju mogućnost da iole normalno žive. Ljudi iz ove zemlje beže glavom bez obzira, ali maloumna stoka se i dalje dodvorava preko leđa migranata svojim kerovođama koji su tu migrantsku krizu zapravo i stvorili.

Rovovi sve dublji, a oni po nalogu uništavaju sopstvenu armiju već decenijama, jačaju svoje privatne policije i glume miroljubive altruiste dok narod gladuje. Od gladi i siromaštva ljudi su počeli da umiru, ali oni prodaju najkvalitetnije delove svoje zemlje Arapima i zadužuju preko svih svojih rasprodaja zemlju Srbiju preko deset milijardi evra za nekoliko godina. To su zvanični i javno dostupni podaci, a šta li bi se ispostavilo kad bi pravi podaci, oni nenašminkani, ugledali svetlost dana?

Oni isti zapadnjaci koji glume branioce ljudskih prava i velike slobodnjake i demokrate i šta-već-ne i dalje drže vojnu bazu u okolini Uroševca, a i to im je malo, nego sad žele u uniformama svojih država da se šetaju sa sve diplomatskim imunitetom i pod punim naoružanjem po gradovima, selima i putevima zemlje Srbije. Malo je Nemcima bilo četrdeset godina pod okupacijom, nego su rešili da sad oni malo okupiraju po svetu. Zapad napada istok na svim meridijanima, ali i jug, ali i zemlje Sredozemlja. Napada vojno, brutalno, neljudski, sve u ime “demokratije i ljudskih prava”.

Licemerje koje je zavladalo je samo jedno od sredstava tog šićardžijskog poduhvata koji kreteni u odelima (sa očiglednim fizičkim defektima koji su nastali kao posledice jake degeneracije) pokušavaju da predstave kao njihovo rešenje na “putu za izbavljenje” naroda zemlje Srbije. Pomagači istaknutih kolaboratera se predstavljaju kao večito potlačena opozicija, kao disidenti, kao mučenici, ali kako im se pruži prilika odmah se hvataju u rvanje oko državnih resursa. Nekad se govorilo da je politika kurva i da su političari kurve, ali uspeli su i to da prevaziđu, postali su otpravnici poslova onih koji umanjuju narod ove zemlje za oko sto hiljada ljudi godišnje. To je današnjica zemlje Srbije i to je nešto što ne može sendvič i hiljadu dinara i sve laži i prevare da sakrije. To je istina, a ne tumačenje jedne matore bradate budale čiji hijerarhijski podređeni izjavljuje pred kamerama da je manastirska imovina “privatno zemljište”.

Rovovi sve dublji, spremnost sve veća, narod sve ogorčeniji, to je današnjica zemlje Srbije. Mada, ko zna, možda i nije? Dovoljno je da se prate (od svinja koje rukovode državom kao da je to njihova privatna prćija) sponzorisani mediji i da se stekne potpuno drugačiji utisak. Ti mediji neće (ili ne smeju) da objave stvarne podatke, jer rade po nalogu. Od njih su gori samo oni koji sebe predstavljaju kao demokrate i slobodare, a takođe rade za njih.

A nikako da shvate da patuljci nikad neće biti džinovi, kao što je džinovima prekoviše da se zbog patuljaka prave manjim nego što stvarno jesu.

Komentari

Komentari