Foto: 
autor nepoznat

A Beautiful Mind

Svetski Dan zdravog razuma se u Srbistanu ne obeležava čak ni skromno. Ne pominje se uopšte, jer nema dovoljno kandidata za proslavu, a nisu se stekli ni uslovi za autobuski prevoz većeg broja boraca za sendvič i dnevnicu I to zbog čestih saobraćajnih nesreća, tzv. tragedija koje se jel'te dešavaju? Većina puteva ili zatvoreno ili im pucaju noseći stubovi po nadvožnjacima.

Trebali smo tog dana malo brže, jače i bolje da se posvetimo pripremi za ustanovljavanje dana Akademske zajednice, jer su dva istaknuta Srbina postala počasni profesori doktori Sveta Univerzuma Galaksije Svemira.

Jedan iz Mičigena, drugi iz Čipuljića. Ovaj prvi, od milošte zvani Steva, nosilac srpskog pasoša prvog reda sa futrolom od eko kože, u svet poznatih je zakoračio sa umetničkim imenom ''Niko'' (Nico Toscani, Above the Law 1988), a lentu i zvanje uručila mu je presvetla Milanka udata Karić, koja sa istom lakoćom prati Toscu u Mtropolitenu i meša ajvar na ‘’smederevcu’’.

O drugom, kome radnici Goše u trenutcima ushićenosti tepaju i sa ''Acko'', znamo skoro sve. Vlasnik je fiksacije po kojoj bi svi ljudi na svetu baš kao i sva deca na svetu u svakom momentu svog malog postojanja trebali da se sete gde su bili kad je on bio niko. Njegov strah od izjednačavanja njega i reči ''Niko'' u istorijskoj konotaciji prevazilazi ovovremenske dimenzije.

Podrazumeva se da država koja njemu oda tako priznanje ima najbolje školstvo na svetu i obiluje genijalcima. Ipak, činjenica je da Kazahstan nema npr. nijednog ''nobelovca''.

Tako će srpsko akademsko društvo, ili kružok, biti oplemenjen sa još dva primerka kojim ni na pamet neće pasti da dobrovoljno uđu u komisiju koja bi trebala da se pozabavi sa par stotina lažnih doktorata, a ne možeš ih nikako ni naterati jer bi tada sve privilegije netragom nestale. Auto lakirer se ovde jednim dodirom olovke pretvara u člana UO Gradske biblioteke i to cela akademska zajednica nalazi vrlo simpatičnim gestom, takoreći nestašlukom.

Srbija nastavlja da širi krug svojih prijatelja među čuvenim demokratskim režimima, pa je posle  Azerbejdžana i Turske na red došao i slobodarski Kazahstan. Tamo smo u gostima maznuli jednu počasnu titulu, mi dali jednu, sportskim rečnikom - miroljubiv remi. Srbistan je poznat kao i prijatelj svake bivše ruske republike koja još nije ušla u NATO, pa se radilo i na reciprotetu postavljanja spomenika zaslužnim pesnicima. Belgrad je svoj deo posla uradio i osveštao pomen na Žambila Žabajeva, koji inače ovde nikada preveden nije, tako da je ostalo da im verujemo na reč. Sudeći po trenutnoj popularnosti najveći kandidat za postament u Astani je ''Beogradski sindikat'', ali sa sa tim mora požuriti jer se ne zna gde će biti dogodine.

U predvečerje Dana zdravog razuma, sa jedne TV stanice srpskoj vaskolikoj javnosti, a najviše njenim redovnim konzumentima, obratio se otac devojčice koju je džipom na pešačkom prelazu pokosio sin vlasnika te stanice. U razgovoru je abolirao dotičnog svake krivice i najavio gostovanje u emisiji koju vodi bivše predsednikova žena. Uvek se setim Draškovića Vuka koga su u paketu sa suprugom Miloševićevi milicajci šutirali niz stepenice, a on ga posle par godina nazvao ''šarmantnim''.

U ovom, do dna odvratnom aktu, ne vidim ama baš nijednu povezanost sa zdravim razumom, ali moramo konačno shvatiti sa kakvim zlom se moramo svakosatno i svakodnevno suočavati. Jedan ožalošćeni otac za region je previše. Posebno kad mu je umalo pošlo za rukom da sruši sličan kriminalni kartel sa vlasti.

To je poslednje što je potrebno zemlji boljitka u ovako teškom trenutku.

Onoj u čijim marketima stavljaju zujalice na tunjevine od 300 dinara.

Jedinoj u Evropi gde će ''Lidl'' odobravati plaćanje na rate, jer će, baš zbog njih, tradicionalne srpske penzije skratiti svoj rok trajanja sa dosadašnjih 7 na 5 dana.

Zato što smo pametni.

I zato što svaki Srbin i sa ove i sa one strane Drine odlično zna sve o svetskoj zaveri, Rotšildima, Sorošu i Iluminatima, razume se i u S-300 i noviji model S-400, oblači se kod Kineza, savija duvan i mota kablove Koreancima za 250 eura. I ponavlja : ''Ćuti, može i gore''.

Ne baš mnogo gore, jedino da počnu da biju po kućama, što po programu najnovije državne NVO i nije tako daleko. 

 

Komentari

Komentari