Foto: 
autor nepoznat

Leka ima, ali ne i lečenja

Nikakva tajna nije da se u skoro svim bivšim jugoslovenskim republikama, današnjim teritorijama koje sebe nazivaju državama, vlada uz pomoć mafije. Tačnije, što bi rekli oni iz haškog tribunala, postoji neka vrsta „udruženog zločinačkog poduhvata“ političara i kriminalaca.

Dva su načina da taj poduhvat uspe. Samo ljudska glupost i organizovani kriminal mogu da stvore ovako neorganizovane državne institucije koje ne rade svoj posao. Doduše, mnogi u njima ni ne znaju da ga rade, jer su tu zahvaljujući stranci, a ne znanju i stručnosti. Mada, i kada bi znali da rade, ne bi smeli, jer danas su vlast i moć centralizovane, možda i više nego u doba „Mračnog komunizma“ kako neki nazivaju period u kome je narod dobro živeo. Zaista dobro živeo, tad i samo tad.

Kasnije su došle mračne 90-e, koje kako stvari stoje, nikad nisu ni prošle. Mi još živimo u tim 90-im. Ista lica vladaju, mafijaški obračuni na ulicama su gotovo svakodnevni, mediji su sve samo ne slobodni i nezavisni, crkva se u sve meša, a nacionalizam buja i truje neke nove klince. Sve to je plodno tlo za organizaciju samo jedne delatnosti, kriminala. A u zemlji u kojoj je samo kriminal organizovan, sve drugo je totalno neorganizovano.

Da se vratimo na ono što je stvorilo te uslove i plodno tlo za organizovan kriminal. Ljudska glupost. Ne kažem, niti mislim da su čitavi narodi glupi, mada na prvi pogled tako deluje. Teško je objasniti razultate izbore u svim tim kvazi-državicama. U stvari i nije tako teško ako uzmemo u obzir šta se sve dešavalo unazad skoro, pa trideset godina, kao i neverovatno medijsko ispiranje mozga ljudima. Danas te isprane mozgove samo centrifugiraju, takoreći održavaju ih zatupljenima. Čim nešto zaškripi, ljudi na vlasti zaigraju na kartu nacionalizma i nacionalne ugroženosti. Na kartu straha od ko zna čega sve, od stranih sila do onih nesretnih migranata i izbeglica. I naravno, pošto je količina ljudske gluposti enormno velika na ovim prostorima, te priče uvek upale i narod napale. Tad sve ono što nas čini ljudima padne u drugi plan, a ono što nas označava kojem plemenu ili čoporu pripadamo, to je u prvom planu. Ne kažem kojem narodu jer kako se tad ponašamo, daleko smo od naroda, puno sličniji smo nekom čoporu ili besnoj hordi kojoj su za sve, bukvalno za sve, krivi neki drugi.

Kada na sve ovo dodamo i religijske razlike, kao i ono što čine razne crkve svojim postupcima i izjavama verskih vođa, dobijemo kompletno ludilo. Dobijemo kompletne idiote koji odlučuju o našoj sudbini.

I sad, kao društvo smo teško oboleli i sistem vrednosti smo okrenuli naopako. Leka ima, ali ne i lečenja. Postali smo neka vrsta nesvesnih zavisnika, umestoleka, uzimamo duplu dozu onoga čime nas konstantno truju. Sve nadajući se da će ova druga doza neutralisati onu prvu. Nažalost neće, samo će nas još više zaglupiti.

Organizovani kriminal i neodgovorna vlast nas čini neorganizovanim ljudima i odgovornim budalama.

Komentari

Komentari