Foto: 
Sonija Pereda

Međunarodni mir i sigurnost, iluzija bez pokrića

Ljudska egzistencija i djelovanje bez sumnje je uslovljena potrebom za očuvanjem međunarodnog mira i sigurnosti svakog pojedinca/građanina bez obzira na njegovo lično svojstvo, geografsko porijeklo ili neku drugu odrednicu ili svojstvo. Jedan dan ne prođe a da se bar ne spomene međunarodni mir i sigurnost kako kod građana tako i u medijima. Bezbroj apela, želja, nadanja koja su usmjerena na konačno zaustavljanje ljudske destrukcije po ko zna koji put nemaju uspjeha. Nažalost, mračni dio ljudske istorije svjedoči da čovjek kontinuirano usavršava i modernizuje ljudsku destrukciju koja postaje sve razornija, ubojitija i „savršenija“ naravno u negativnom ili destruktivnom smislu. Postalo je uobičajeno da se uvijek nakon određenih događaja koji su prepoznatljivi po različitim oblicima ljudske destrukcije,  posebno onih koji se odlikuju masovnošću, međunarodna zajednica „zaklinje“ da se to više nikada i nigdje neće ponoviti. Slijedom navednog, brojni međunarodnopravni dokumenti nedvojbeno potvrđuju zaštitu svakog čovjeka, njegovu slobodu, set ljudskih prava kao i humanizaciju i demokratizaciju društva u najširem smislu.

Međutim, ljudska destrukcija (stradanje civila, uništavanje materijalnih dobara...) se uprkos navedenim nastojanjima opet ponavlja u još gorem ili razornijem obliku sa izraženijim negativnim posljedicama. U viktimološkom kontekstu, nije potrebno ponavljati da cijenu po običaju plaćaju oni koji nisu ni krivi ni dužni. Dječija prava, pa čak i ono najosnovnije pravo na život nije zaštićeno. Uništavanje kulturnih i vjerskih dobara je sastavni dio ljudske destrukcije. Dakle, nije ništa sveto. Osim političkih interesa, sticanja profita... Najslabija karika u tom lancu, a to je pošten čovjek koji je glavni akter plaća cijenu. Ustvari, niko poštenog čovjeka/građanina i ne pita ni za šta. On po prirodi stvari ulazi u ovu igru bez pitanja, bez postojanja njegove svijesti i volje da učestvuje. Negativni društveni procesi se kreiraju i pokreću bez htijenja poštenog čovjeka/građanina jer da se on za bilo šta pita stvari bi izgledale puno drugačije i bolje.

U tom kontekstu, ekspanzija specifičnih oblika organizovanog kriminaliteta (ilegalna proizvodnja i prodaja narkotičkih sredstava, međunarodna trgovina ljudskim organima, oružjem, umjetninama, trgovina ljudima i dr.) dodatno međunarodne odnose i prilike čini kompleksnijim. Naravno, opet je u pitanju sticanje profita kao konačni cilj.

Savremeno krivično pravo traga za određenim zaštitnim mehanizmima gdje je u centru pažnje opet čovjek. Ali, pravo jačeg, snažnijeg i moćnijeg postaje neprikosnoveno - nedostižno. I u međunarodnim odnosima, opet prepoznajemo različite interese, uticaje, potrebe, namjere, želje... Međunarodna zajednica afirmiše i promoviše međunarodni mir i sigurnost ali se paralelno sa ovim pokušajima investiraju enormni iznosi novca namijenjeni za usavršavanje oružja koja su još ubojitija i razornija, nabavlja se oružje i municija, nabavlja se vojna oprema i logistička sredstva pod izgovorom zaštite odnosno odbrane, te se preduzima i niz drugih aktivnosti koji baš ne potvrđuju opredijeljenost za uspostavljanje dugoročnog mira i sigurnosti. Evidentno je da riječi koje promovišu mir i sigurnost ne prate djela koja tu opredijeljenost u praktičnom smislu potvrđuju. Raskol između promocije mira i dosljedne, ili srazmjerne akcije kao praktičnog djelovanja odnosno njihova inkopatibilnost potvrđuju da ljudsko zlo ne miruje.

Pravo manjeg slabijeg još uvijek nije izjednačeno sa pravom moćnijeg, snažnijeg, bogatijeg... Evidentno je da postoji jasna razlika koja je veoma prepoznatljiva u svim segmentima ljudske egzistencije i djelovanja.

Jedan sam od onih koji vjeruju da na kraju priče ipak pobjeđuje ljudsko dobro. Neka bude tako i ovaj put !!!

Komentari

Komentari