Foto: 
themostinept

Okupacija Srbije

Srbija je danas okupirana zemlja. Iako se neki neće složiti sa mnom, građani Srbije su taoci u okupiranoj Srbiji. Okupirao nas je korumpirani režim diktatora Vučića. Režim sačinjen od kriminalno udruženih neljudi, kojima je jedini zajednički interes vlast i pljačka Srbije. Već pet godina ti neljudi sprovode volju i diktat njihovog cezara Vučića. Samim tim, malo po malo, uveli su nam puzajuću diktaturu i apsolutizam koji je sad prerastao u otvorenu okupaciju.

I otpora je bilo, ali je bio mali i slab. Izdani i razočarani građani Srbije ne veruju političkim strankama i eliti. Jer su i jedni i drugi podjednako odgovorni za sve što se dešavalo sa našim radnim mestima i životima posle petooktobarske revolucije. Jednostavno su nam ukrali naše živote, naše vreme.

Svi oni su se silno obogataili dok smo mi jedva preživljavali. I oni su svojim potezima doveli diktatora na vlast. Situacija u Srbiji je jako slična onoj u Nemačkoj 1930. godine, kada su Nemci doveli Hitlera na vlast. I nama se desio Vučić. Na krilima opšteg razočarenja u partije, dobio je izbore na populističkim floskulama i odmah je krenuo u obračun sa medijima. Kada je potčinio medije, morao je da potčini sebi i kompletnu državnu upravu, pa je kasnije prešao i na niže nivoe vlasti, sve pod idejom jedan čovek – jedna partija, a sad primenjuje i floskulu jedna nacija.

I sve u Srbiji liči na Hitlerovu Nemačku. Zabranjuju se koncerti, zabranjuju se pisci, izložbe. Skupština je doživela da je suspendovan njen rad. Institucije su potpuno skrajnute i sve stavljene u službu diktatora. Nije da se nismo borili. Retki od nas su prepoznali opasnost i borili su se. Otpor još uvek postoji. I april i predsednički izbori su nova prilika za otpor i, čini mi se, prilika da se otpor proširi i ojača. Ne verujem u pobedu u aprilu. Ali sam siguran da će jesen biti ono što svi očekujemo. Na jesen će borba između nas i njih, između nas i njega biti u zamahu. Prve bitke smo dobili. Nisu beznačajne. Oslobodićemo se mi i ove okupacije.

Onaj ko sam odlučuje, sigurno je da će doneti odluku da ostane slobodan, a onda će tako i živeti. Naravno da put ka slobodi nije lak, ali je vredan svake graške znoja, svake kapi krvi, svake muke. To je jedini način života dostojan čoveka. Rođeni smo kao ljudi, moramo se potruditi da to i ostanemo! Odluke čine život. Upravo su one taj mali korak između časti i sramote. One su presudne u izboru da li ćemo živeti ”život pukovnika” ili “život pokojnika“. Dakle, svako od nas treba da se zamisli i da donese odluku. Ta odluka je jednostavna – ili MI ili ON! I znate već, pobedićemo! I bez partija i bez elite. Jer mi jesmo građani ove tužne zemlje, jer mi jesmo slobodni! Dakle, jesen!

Dragan Murar

Komentari

Komentari